Stvar je u tome da nisu bitne prošle zasluge, pogotovo u ovako ranim fazama razvoja igrača, tu danas jesi, sutra nisi, profesionalizam ništa ne oprašta, zastoj u razvoju, bio on zbog toga što ne igraš, ozlijede ili čega već i gotov si, jednostavno takve stvari značajno utječu na razvoj igrača i njegov kranji doseg u karijeri.
Što znači, za realan primjer, Delača kupi Chelsea, fantastično, ostavi ga u Interu da brani, odlično, pošalje ga u klub sa dna nizozemske lige koji je vjerojatno rang niže u kvaliteti od najjačih hrvatskih klubova i tamo ne brani, crveni karton, potraži mladog golmana koji brani u našoj ligi (primjer taj Krklec iz Varaždina) i stavi ga za startera u repki, ali ako Delač prestane sjediti na klupi i probrani, onda procjeni tada tko se bolje razvio i tko zaslužuje biti starter, nebitno ime, samo trenutna forma i kvaliteta.
Primjer drugi, igrač je bio u startnih 11 mlade U19 repke, ima potencijala, igra dobro u juniorima, super, ali pri prelasku u seniorski nogomet umjesto da stječe iskustvo igrajući, bilo u slabijem klubu iz lige, bilo u BiH ligi, bilo čak i u drugoj ligi, on sjedi na klupi (primjer Andrijašević) i igrači koji su dojučer smatrani manjim talentima na račun konstantne igre prestižu ga u ukupnoj igračkoj kvaliteti, znači takav igrač otpada, trenutno dok ne počne negdje igrati, ili za stalno, ako mu karijera zbog ne igranja krene u krivom smjeru.
U svakom slučaju za ovakvim postulatima bi se svi treneri mladih naraštaja trebali voditi, barem po nekoj mojoj logici, inače imaš hrpu menađerskih pulena i tatinih sinova koji ne igraju i ništa ne valjaju u klubovima, a zbog nekih razloga se pozivaju u repku, na temelju stare slave (ako si rasturao u U19 i zaostao u razvoju, nemožeš biti pozvan samo zato jer su ti prije godinu, dvije predviđali karijeru, ako sada više ništa ne valjaš ili si totalno zaostao za najboljima iz svoje generacije) ili nekakvih zakulisnih igara.
[uredio Papa Bear - 07. veljače 2011. u 00:10]