PITATE li ikoga o Ivici Đoli, bilo da se radi o njemu kao biznismenu, miljeu u kojem se kreće, ili načinu na koji vedri i oblači Nacionalom, teško ćete čuti lijepu riječ, čak i unutar njegovog kluba. Incident na jučerašnjoj utakmici gdje je provocirao dio domaćih navijača (ili nije, to kao i sve ovisi s koje strane ograde situaciju promatrate) samo je završna faza crescenda postupaka i izjava kojim se on, pa onda i Nacional iza njega, zamjerio Dinamu i njegovim navijačima.
Nacional: Uhićenje Mamića je državna sramota
Na ne tako davno privođenje braće Mamić tako je službena stranica Nacionala odgovorila serijom statusa koji su govorili o političkim spregama koje stoje iza tog politički montiranog uhićenja koje je, po njihovom mišljenju, jedna velika državna sramota. Pogrdni i posprdni komentari o Futsal Dinamu, koji su prolazili čitavu lepezu tematike - od onih najbenignijih kako je njihov nogomet gruba antireklama futsalu, do onih puno perfidnijih koje su uključivale vrlo negativne komentare o ovakvom modelu upravljanja klubom. Podizanje tenzija koje je dolazilo s te strane kulminiralo je jučerašnjom utakmicom i gnjusnim setom laži upućenim, prije svega, onima koji nisu ništa skrivili, igračima Futsal Dinama. Infantilno likovanje koje je haralo njihovim Facebookom nije prezalo niti od objavljivanja osobnih fotografija, nevezanih uz utakmicu, nekih BBB-a koji su dio ovog projekta, pa se postavlja legitimno pitanje žele li oni ocrniti jučerašnje nerede i ponašanje, ili su dočekali na volej nešto što im je dugo na srcu. Na kraju krajeva, samo Đolino pojavljivanje na tribini u pratnji redara, nedaleko od same jezgre BBB-a.
Konkurencija u vidu perspektive, navijača, interesa i zarade od prodanih karata/članarina nikad nije ugodna, a kamoli kada se radi o prilično niskobudžetnom sportu u kojem je Zagrebom oduvijek vladao samo jedan klub, na neki način osiguravajući da se sve dobro slije baš u njega.
I nakon što se podvuče crta iznad svega gore napisanog, mora se reći kako ništa od toga zapravo i nije toliko bitno. Promjena paradigmi koja se implantira u navijački korpus Futsal Dinama i time odgaja buduće navijače na jedan novi način moraju biti iznad svega toga. Ni Nacional, ni Đolo nisu krivi. Krivi smo mi koji se nismo iznad toga izdigli. Alibiji su za pičke. Kako smo svaki put dosad s ponosom pričali o atmosferi, euforiji i demokraciji unutar kluba, sve ono u što je svatko od nas ugradio svoj mali dio, tako smo i ovdje gadno kiksali. Prije nego li za to platimo u vidu konkretnih sankcija, puno je bitnije da osvijestimo što je ovdje na kocki.
Golman kojeg su Boysi udarali je njihov član
Nemojmo se zavaravati, ovo nije niti prvi, a niti posljednji incident neke od naših (ili bilo kojih drugih u svijetu) navijačkih skupina. Različiti su tek povodi i kontekst koji ovo od sinoć razlikuje od brojnih drugih ispada. A kontekst je takav da se već dvije godine bez imalo zadrške i mrlje gradi povjerenje u neki novi Dinamo. Dinamo lišen sumnjivih tipusa u upravi, samoprozvanih šerifa s jakom političkom pozadinom, MUP-ovim uhljebima koji proganja vlastite igrače, ali i Dinamo u vlasništvu navijača koji su svjesni važnosti i osjetljivosti ovog projekta, ne samo na modelu jednog kluba, već takve tekovine imaju mnogo šire društvene konotacije u ovom kvazi-post-tranzicijskom učmalom društvu gdje je svaki oblik aktivizma, okupljanja i identificiranja nepoznat politički i društveno totalno nepismenom narodu. Nije li poražavajuće da si u jeku bitke protiv svih sila ovog svijeta, Mamića i njegove klike, HNS-a, ministarstava i državnog vrha, dozvolimo korak unazad radi jedne toliko marginalne osobe kao što je Ivica Đolo? Do mjere da osramotimo Klub i igrače koji su ostavili sve na terenu protiv znatno kvalitetnijeg suparnika?
Kretena, a drugačija riječ za to ne postoji, koji je udario suparničkog golmana Pavlića, ne treba ni komentirati. Ako čovjek i može u jednoj mjeri shvatiti da se netko lakše isprovocira od drugih i na to reagira na tribini, silazak na teren i napad na suparničke igrače predstavlja terminalni stadij luđaštva koji nikakve veze s ovim Klubom ne smije imati. I taj golman je dinamovac, vjerojatno ne mnogo drugačiji od svih nas s tribine. Kao što sam rekao, alibija nema niti ih smije biti. Prilike u kojima obitavamo i sva sila medijske "kreme" i običnog plebsa koji su GNK stranačke pripadnosti koja je ustvrdila kako je ovo ultimativni dokaz da navijači ne mogu biti odlučujuća snaga i operativa u jednom klubu, bolje je to dočarala nego ijedno napisano slovo u zadnja dva dana. Došlo je vrijeme kada se svaki potez promatra iz deset kuteva, prije nego li stvarno svi shvate da mu uz "najbolju" volju ne mogu naći manu.
Boysi moraju izbaciti one koji su započeli nerede
Maknemo li najgori eventualni scenarij izbacivanja kluba iz lige, Futsal će se i dalje igrati u Zagrebu. I u Nacionalu i u Futsal Dinamu. Pitanje je, kako će se Klub i navijači postaviti prema cijelom slučaju? Jer veliki i gospodski klubovi postaju takvima zbog načina kako se ophode u tim situacijama u kriznim trenucima, a ne onda kada svi vjetrovi pušu u njihova vedra.
Sportska je i svakako potrebna gesta priopćenje iz Kluba upućena "sportskom dijelu Nacionala" i Pavliću, ali Klub ne bi tu smio stati. Ponuda povrata novca od ulaznica svima koji to zažele mora se naći na dnevnom redu poslova, jer bi time pokazali da je isprika i katarza iskrena, i da se ne skriva iza aure svojih navijača samo kada se ponašaju ispravno.
Bad Blue Boysi kao grupa ne smiju ovdje ostati van dohvata javnosti, u izoliranosti seta pravila svoje zatvorene subkulture. Identifikacija svih onih kojima fali dovoljno mozga da krvavi rad dijela grupe bace u smeće iz svoje obijesti, poruka kako takvo ponašanje i oni nisu dobrodošli na Futsalu bilo bi dosljedno življenje ovog Dinama, onakvog kakvog ga želimo, koji je sve što jučer nije bio. Iduće utakmice će pokazati je li se ovdje radilo o izoliranom incidentu i kojeg smo nešto naučili, ili smo sami sebi postali bitniji od ciljeva za koje se zalažemo. Kada bi to bio slučaj, sutra bi valjalo staviti ključ u bravu. Bad Blue Boysi opet moraju pokazati da su konstruktivna snaga ove priče, mnogo više nego išta drugo. Za to postići treba "samo" pregristi ponos, priznati grešku i ispraviti je, nešto što je od pamtivijeka najteže napraviti. A priznati grešku ovdje znači detektirati one koji su započeli nerede i poručiti im kako više nisu dobrodošli na utakmice Futsal Dinama. Pa i ako navijački kodeks brani da se s tim imenima izlazi u javnost, disciplinarna komisija unutar same grupe u ovom trenutku mora reagirati.
Dinamo koji više ne želimo gledati
Ime Dinamo zaslužuje mnogo bolje od onog sinoć. Ono nismo mi, niti se itko učlanio u Klub u kojem će sudbinu krojiti netko tko je popio par piva previše, ili je po svojoj diskrecijskoj ocjeni zaključio kako je njegova nervoza bitnija od obraza i financijske sigurnosti cijelog Kluba. Ne, ovo jučer nije ni blizu kraj Futsal Dinama, ljudi koji vode priči su preveliki fanatici i postoji previše onih koji na dnevnoj bazi grade čistu priču. Ali je prvi veliki kamen spoticanja na dugom putu, pored kojeg valja zastati, preispitati prioritete i kadar kolone s kojom želimo ovu priču izgurati do kraja. I ovo neku noć je bio Dinamo, samo njegov najružniji dio, kojeg više ne želimo gledati. Samo jaki i veliki uče iz svojih grešaka. Alibiju su, kao što sam već rekao, za pičke.
