Ludnica, nesto neopisivo.

Iza mene tata i sin od nekih 6-7 godina obojica furaju članske majice, navijaju i masu zastavama... jel jos moramo nekom objasnjavati da je ovo Dinamo, da On zivi i da nema straha za buducnost. Svi ljudi oko mene sretni i ispunjeni, sreli se frendovi kaj se valjda nisu vidjeli od ko zna koje Dinamove tekme iz proslog desetljeca. Za mene nema vise nikakvog straha da ce govno uspijet unistiti klub i nepovratno mu prodat ugled. U manje od pola godine ovaj Dinamo je dozivio vise emocija, navijacke ljubavi pa i simpatija neutralnih ili cak rivala nego veliki brat u poslijednjih 10ak godina.

I onda meni netko tvrdi da smo imali ferari a sad vozimo fiću... pa stari moj mi letimo F-16icom, nemoze nas vise niko haltat.