AUTOR:
Vecernji.hr

Futsal Dinamo može se pohvaliti da osim navijača uz sebe ima i jednog od napadača koji su ostavili velik trag u hrvatskom nogometu - Tomu Šokotu. S obzirom da ja najveća zvijezda zagrebačke futsal senzacije, u klubu su ga odlučili predstaviti navijačima i priupitati ga brojna pitanja, koja se tiču i GNK Dinama.

Šokota je osim za Dinamo, u karijeri igrao zaBenficu, Porto, Lokeren i ljubljansku Olimpiju, a ostavio je trag i u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. No ipak se sve uvijek vrtjelo oko Dinama.

- Kao rođenom Zagrepčaninu logično je bilo da moja karijera započne u Dinamu. U prvim nogometnim koracima veliku ulogu imali su treneri u Dinamu koji su obilježili moje vrijeme provedeno u mlađim kategorijama. Tu bih najviše istaknuo gospodinaKobešćaka, zatim Dautbegovića koji je prvi uočio moj talent i usmjerio me, pa naposljetku i gospodina Roru. Nakon što sam prošao sve omladinske kategorije, otišao sam na posudbu u klubove koji su se nalazili u nižem rangu natjecanja kako bih stekao prijeko potrebno iskustvo. Prvo sam proveo godinu dana u Zagorcu izKrapine, a iduću sam sezonu iskustvo stjecao igrajući za Samobor da bih se 1997. vratio u Dinamo, gdje sam počeo dobivati sve više prilika, posebno u vrijeme dok je trener bio Zlatko Cico Kranjčar. Iz toga vremena posebno pamtim svoj debi za voljeni klub, i to protiv najvećeg rivala - Hajduka. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam u svojoj prvoj službenoj utakmici uspio postići pogodak i time na najbolji mogući način započeti svoju karijeru u Dinamu - otkrio je Šokota.

S Dinamom ste imali priliku nastupati i u Ligi prvaka, kakve dojmove nosite iz tih vremena?

- To vrijeme zauvijek će mi ostati u najljepšem sjećanju. Prekrasne slike punih tribina, i momčad koja se ravnopravno mogla nositi s većinom europskih protivnika. Bili smo momčad koja je svaku utakmicu davala svoj maksimum, borili smo se do zadnjeg atoma snage, a to se vidjelo i po rezultatima koje smo te sezone ostvarili. Uspio sam postići tri pogotka u toj sezoni Lige prvaka, što je bio šlag na tortu jednog od najdražih perioda moje karijere.

Nakon što je bilo evidentno da je prerastao Prvu HNL, otišao je 2001. godine u Benficu, a potom tri godine kasnije i u rivalski Porto. Vidio je kako sve skupa izgleda na velikoj pozornici i stasao je kao nogometaš pa se 2007. odlučio vratiti u Dinamo i na kraju karijere pomoći koliko je mogao. Ipak je imao tek 30 godina i mogao je dati još mnogo klubu koji voli. Nažalost, nije situacija bila kakve se sjećao, odnosi su se promijenili i vladala je neka druga atmosfera, u kojoj su se mlađi domaći igrači snalazili jer su u njoj odgajani, ali stariji kao Šokota ili Bišćan baš i ne.

- U Portugalu sam imao priliku vidjeti kako funkcioniraju veliki europski klubovi, Porto i Benfica, ali u Dinamu to nije bilo ni na približnoj razini. Prije svega tu mislim na odnos s bivšim igračima, legendama kluba. Gotovo svi igrači koji su se vratili u Dinamo na kraju su bili otjerani, uključujući i mene. To su sve bili igrači koji su puno dali Dinamu i na neki ga način zadužili svojim igrama, zalaganjem i ponašanjem za vrijeme dok su nosili dres Dinama. Povratkom u Dinamo uvidio sam kako u klubu postoji jednoumlje, i kako se ne tolerira drugačije mišljenje. Počelo je sve glasnije izražavanje nezadovoljstva od strane navijača i to više nije bio klub koji sam ostavio iza sebe kada sam se otisnuo u Portugal.

Sukladno tome, pronašao se u aktivnostima izvan nogometa, a ona su svejedno uključivala Dinamo. Učinio je potez kakav se mnogi ne usuđuju i odlučio kontriratiZdravku Mamiću i trenutnom vodstvu Dinama, ali i hrvatskog nogometa. Sa Silvijem Marićem, Darijem Šimićem i Igorom Bišćanom je pokrenuo inicijativu Za naš Dinamo.

- Tom smo inicijativom u potpunosti ispunili svoj cilj, a to je da pokažemo kako ljudi i dalje vole Dinamo, i kako im je stalo do tog kluba. Gotovo dva mjeseca svakodnevno smo skupljali potpise na raznim lokacijama širom Zagreba, i veliko je zadovoljstvo znati da je inicijativa u potpunosti uspjela ispuniti svoju svrhu - kazao je Šokota i pojasnio:

- Naš cilj nije upravljati klubom, kako su predsjednik HNS-a Davor Šuker i neki vodeći ljudi Dinama najavljivali, već je isključivi cilj bio pokazati kako za promjene u Dinamu nije, što oni tvrde, dvjestotinjak huligana, već velika masa "običnih" navijača, što broj od 50 tisuća skupljenih potpisa i potvrđuje. Podršku su nam dali i mnogi bivši igrači Dinama, te mnogi poznati sportaši diljem Hrvatske i cijele Europe. Trenutno stanje u klubu ne koristi nikome, postoje nepravilnosti u radu kluba na koje smo mi puno puta upućivali, ali politika i odgovorne institucije za sada ne žele reagirati, pa dok je tako vjerujem da do promjena neće ni doći. Uz trenutno klupsko vodstvo očekujem da će se situacija i dalje pogoršavati, jer iz tjedna u tjedan svjedočimo sve mizernijem broju gledatelja na Maksimiru, ruše se negativni rekordi gledanosti i interes za Dinamove utakmice na najnižim je granama u povijesti kluba.

Zalažete se za članski model u Dinamu, ali možete li pojasniti što bi on donio?

- U prvom redu donio bi transparentnost u radu kluba, gdje bi svaki član mogao dobiti uvid u financijsko stanje kluba, u stavke na koje je utrošen određen iznos sredstava. Također donio bi identitet klubu što danas nije slučaj kada iz kolo u kolo gledamo sve manje gledatelja na tribinama. Navijači bi se počeli poistovjećivati s klubom, što je svugdje u svijetu prihvatljivo i jedino ispravno, članovi bi osjećali da su dio nečega i da mogu sudjelovati u stvaranju nečega, za što je Futsal Dinamo živi primjer. Simbioza navijača i kluba mora postojati, a članski model je najbolji oblik tesimbioze, jer članovi imaju pravo odlučivati o ključnim pitanjima vezanim za njihov klub.  

Kako komentirate izjavu čelnika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera koji je ustvrdio kako navijačima nije mjesto u upravljačkim tijelima klubova?

- Njegova izjava govori kako je možda zalutao u tu priču, jer je prije nekoliko godina kada još nije bio na poziciji predsjednika HNS-a izjavio kako je članski model po kojemu je ustrojen njegov bivši klub Real Madrid idealan, i kako bi svi klubovi trebali funkcionirati na taj način, pa tako i Dinamo. Očito nije najbolje upućen u tematiku, ali nadam se kako će promijeniti sadašnje mišljenje i povući određene poteze jer je evidentno kako je hrvatski nogomet u ovom trenutku dotaknuo samo dno.

No trenutno igra za Futsal Dinamo i to je ipak glavna priča, zato se prebacio s tmurnih tema i krenuo o vedrijima.

- Sve je započelo na predstavljanju Futsal Dinama na Šalati kada sam se našao u momčadi koja se suprotstavila Dinamu. Nakon utakmice pozvali su me da pomognem klubu, što sam ja prihvatio istog trena jer sam uvidio da je to jedan pozitivan projekt koji će vratiti navijače na utakmice Dinama. Uživam u svakom treningu, svakoj utakmici, svakom druženju, i bez obzira na godine i dalje sam motiviran. Veliki motivje borba da dokažemo da ljudi i dalje vole Dinamo i da nisu zaboravili navijati za taj klub, pa iako se svako jutro sve teže dižem iz kreveta od silnih bolova, cijela mi ta situacija daje veliki impuls da se i dalje borim i da ne odustajem. Futsal Dinamo je jedanodličan nastavak naše inicijative i nastavak svega onoga za što se borimo, i to ne samo nas četvorica bivših igrača, već svi navijači koji žele bolji Dinamo.

Jesenski dio sezone je završen, kakvi su dojmovi u premijernoj sezoni?

- Momčad je jako dobro izbalansirana, međusobno se nadopunjujemo i rezultati su to pokazali. S polusezonom sam prezadovoljan, ostvarili smo sve ciljeve koje smo pred sebe postavili. Odigrali smo neke dojmljive utakmice u kojima smo pokazali da smo ozbiljni kandidati za prvu ligu. Svakom utakmicom navijača je sve više, članova također, i mi ćemo se potruditi našim pristupom da se taj trend i nastavi. Pozitivnaenergija koju osjećamo na svakoj utakmici najveća mi je satisfakcija, i ostvarenje svega što u dosadašnjoj karijeri nisam uspio ostvariti.

Čime se Tomo bavi u slobodno vrijeme kada ne igra nogomet?

- Veliku većinu svog slobodnog vremena posvećujem fakultetu. Nakon završetka nogometne karijere odlučio sam upisati Sportski menadžment, plan mi je u veljači iduće godine završiti preddiplomski studij, te nastaviti na diplomskom studiju. Pošto za vrijeme profesionalne karijere nisam mogao upisati fakultet, odlučio sam to učiniti nakon svoje profesionalne karijere. Preporuka svim sportašima je da upišu i završe fakultete, jer nakon karijere vam se ne nudi toliko mogućnosti ako niste dovoljno obrazovani bez obzira na vašu sportsku karijeru.

U Ciboni ljubitelje futsala 29. prosinca očekuje veliki humanitarni spektakl kojim će Futsal Dinamo zatvoriti uspješnu 2014. godinu. Protivnik će biti reprezentacija Nordic Stars, odnosno ponajbolji futsal igrači iz Norveške, Danske, Švedske i Finske. A sav prihod od ulaznica ići će udruzi Sv. Vinka Paulskog iz Vukovara koja pomaže sugrađanima slabijeg imovinskog statusa i obiteljima s više djece.

- Očekujem spektakl koji će razveseliti i navijače, a i nas u ovo blagdansko vrijeme. Također očekujem i pobjedu bez obzira na revijalni karakter utakmice, jer u svakoj utakmici želim pobjedu bez obzira na protivnika i važnost utakmice.

Naravno, na kraju je odlučio zahvaliti se navijačima, bez kojih cijela ova priča ne bi imala jednaku težinu i sve na terenu djelovalo bi blijedo i siromašno, kao naMaksimiru.

- Zahvaljujem se svim našim navijačima i ljudima u klubu koji su organizirali cijelu priču oko Dinama. Kroz ove utakmice proživljavam drugu mladost, napokon sam doživio ono što sam oduvijek želio, a to je da nastupam za Dinamo u kojem napokon sve štima. U vrijeme dok sam igrao za Dinamo uvijek je postojao neki problem, jedno vrijeme to je bila Croatia, pa Canjuga i na kraju Mamić. Napokon svi pušemo u ista jedra i užitak je igrati u takvoj atmosferi.