Bio sam na toj utakmici protiv Rijeke, to je bio pravi debakl pravne države, odnosno policije kao službe koja bi trebala uvoditi reda. Koliko se sjećam nisam imao kartu za sektor 4, sjedio sam kraj BBB-a okružen redarima i policije, prelazio sam iz četvrtog u peti sektor i nazad bez problema bez ikakvog pitanja. Drugo, na kraju utakmice orkužili su sve u sektoru gdje su bili navijači, kako se počeo stezati krug policije mi smo iskoristili neku laganu konfuziji i lagodno samo išetali kraj interventne bez da nas je itko pitao ili nije želio pitat, valjda se nisu još snašli u toj situaciji. Na izlasku su ispod tribine provjeravali karte i opet mi prošećemo bez da nas itko zaustavi i gledamo kak ekipu teroriziraju a mi hodamo ravno i ne kužim šta se događa.

Znači da se ponovim, ne razumijem zašto se ne učlanjuju. Ja kad netko van grupe dobivam broj 175 iskaznice. Dolazimo do laganog apsurda da sam ja ekstremniji u ideji Futsal Dinama u kojoj podržavam njih, koji zapravo ispadaju manje ekstremni/radikalni od mene iako ja njih zapravo podržavam. Meni zapravo nije niti stalo da dajem svoj glas na izborima u klubu pa nije da sam samo zato uzeo iskaznicu, bitnija je sama praksa izbora kao osiguranje onoga što se dogodilo sa Mamićevoj prćijom.

Ne znam dal' je itko BBB ovdje, ima li kakvog utjecaja na sastancima, ali valjalo bi zapitati i inzistirati na učlanjenju. Mislim nakon svega što se prošlo, ne treba biti škrt, lijen, pasivan po pitanju učlanjenja. 

Mislio sam na samoj promidžbi utakmice u privlačenju ljudi prethodno, nešto što će povezati ljude sa klubom (osjećam pripadnosti npr.) na duže vrijeme, ne trebaju mi za utakmicu ili dvije da se čekinaju na fejsu i slikaju kao veliki boysi (jel samo mene iritiraju ovi šta glume boyse po svuda a boyse niti na televziji nisu pogledali, mislim ja se osjećam glupo, redovito sam sa njima, a nikad nisam nikome rekao da sam boys niti imam tu potrebu). Što se tiče praćenja utakmice nakon, nemam primjedbi.

Jadna vam je ta posjeta od par iljada ljudi, više se u nas okupi svita kad igraju Pujanke i Meje 

Otvorili ste jednu vrlo zanimljivu temu. Naime, tko su BBB i koliko ih ustvari ima? Najjednostavniji odgovor bi bio da su oni navijači Dinama. E sad, filozofski gledano, možemo govoriti o širem i užem značenju. Uže gledano to je nekakvo jezgro od 200-300 ljudi koje ide na sva gostovanja, na sve domaće utakmice i više manje se osobno međusobno poznaju. Uz njih dolazi nekih par stotina koji češće posjećuju utakmice, ali ne idu toliko često na gostovanja. Kad je velika utakmica hvalit ćemo se sa par tisuća BBB, ali to su oni BBB u širem značenju tj. više-manje obični navijači koji vole pjevati, navijati i dobru atmosfefu i sami sebe ovisno o situaciji nazivaju BBB.

Ovo govorim naravno iz vlastitog iskustva, nekoga tko ima 41 godinu i više od 200 utakmica Dinama iza sebe. Ja spadam u one tzv. BBB u širem značenju tj. obične navijače koji idu zadnjih par godina na istok jer im glasnice ne mogu izdržati tempo sjevera. Na gostovanja sam rijetko išao jer sam prije svega nogometni fanatik, a ne huligan, i ne volim nigdje u životu hodati na uzici, a većina gostovanja su upravo to. Dakle, kad sam bio u ueforiji rekao bih da sam BBB iako to nikada u užem smislu nisam bio.

Sad sam definitivno obični navijač koji voli nogomet i kojem je Mamić razjebao entuzijazam, ali ljubav prema Dinamu i nogometu ne može. Kao takav priznajem npr. gledao sam više puta Slaven Belupo zadnjih 5 godina nego Dinamo.

Futsal Dinamo je zadnja šansa za homogenizaciju navijača Dinama na većoj skali, bez obzira bili BBB ili obični kibici i zato apsolutno podržavam ideju i nastavak borbe.

osobno, mislim da je zadnja šansa za homogenizaciju navijača Dinama bila sa četiri kapetana.

futsal kao futsal, teško može animirati navijače van zagreba, a vidimo  i problematiku animiranja unutar grada.

s obzirom da je tema očišćena od trolova iz sedamdesetsedme bojne, možda se i može malo otići u metafiziku problema, a i ostaje dojam da je futsal zadnja aktivna fronta konkretno navijača u borbi za klub.

realno gledajući, pravni koraci u borbi za izbore u glavnom dinamu sad ovise isključivo o predizbornim kampanjama u nadi da se poteraju neke stvari, a četiri kapetana nakon prikupljenih potpisa i pressice nisu više niš napravili s tim potpisima i nisu dalje terali priču do kraja. a govorimo o pedeset hiljada potpisa, što je zaista veliki kapital u rukama.

bojim se da borba za dinamo bude završila kao i borba za povratak imena, politika ako bude maknula zdravka kak je vratila ime i maknula canjugu, a nakon tog se desi da opet budu navijači nespremni i opet nekom šupku bude klub igračka.

isto tak, ak ovaj seronja privatizira klub, a dimni signali iz eph jasno pokazuju da bi mogao, klub je zauvijek izgubljen, a neka utjeha u futsal dinamu je ravna paraleli navijačkog varteksa - sjajan projekt,al prva ljubav je prva ljubav.


uz svo poštovanje i trud i zalaganje zzd-u, znd-u i boysima na tribini i boysima oko futsala, moje mišljenje je da je energiju fokusiranu oko navedenih akcija od potpisa i vođenja malonogometnog kluba preusmjeriti na drugi način i treba(lo) glasno i jasno reći da se želi preuzeti vođenje kluba na ovakav i onakav način, elaborirat poslovnim planom i demokratskim mehanizmima odredit prava i oveze svakog člana.

ovakva sudbina kakva nam je, najbolji scenario nam se može desiti ovo kaj se dešava u hajduku, da kao prividno narodni klub(a samo dva posto dioničara su prosječni navijači) koji je de iure privatiziran članovi biraju nadzorni odbor koji je više pasivna funkcija kluba i mole boga da gradu ne dopizdi većinski paket i da im da eventualno na upravljanje.


ovo nije nikaj zlonamjerno, da ne bi neko krivo protumačil, već konstruktivna kritika, a i nadam se da može iz tog proizači i konstruktivna rasprava. 

Lijep si post napisao i slažem se sa većinom. Futsal Dinamo ne može biti zamjena za Dinamo, on može biti naša avangarda u borbi za članska prava. Dugoročno, ako uspijemo u ideji, njega zbog zasluga treba priključiti kao jednu selekciju unutar kluba. Ako pak izgubimo, Dinamo neće nestati, ali i ovako to nije više moj klub kakvim sam ga osjećao desetljećima. Da se razumijemo, privatizaciju će prihvatiti mnogi navijači i ako bude rezultatskog uspjeha vjerojatno će je i podržati. No, Dinamo će izgubiti veliki broj svojih navijača. I to neće biti prvi put. Isto se dogodilo i 45. Vjerujte mi, barem 30-40% navijača Građanskog nije nikad prihvatilo Dinamo i nikad za njega nije navijalo. Jednostavno su prekrižili nogomet iz svojih života. To je veliki broj Dinamovih navijača već napravio zadnjih godina.

Ovdje si u krivu jer ako oduzmeš navijače van Zagreba, brojka bi bila daleko manja.

u pravu si.

sisak, karlovac, slavonci.. kolko ekipe je dolazilo na futsal.

ne treba ići u vrijeme Građanskog.

Koliko je navijača izgubljeno u devedesetima oduzimanjem imena.

Koliko klinaca nema naviku doživljavanja Dinama kao svog kluba zbog ovog kaj se desilo zadnjih dvadesetak godina.


Na vlastitom primjeru, čisti mazohizam, imam 28 godina, pratim klub više-manje dvadeset godina na ovaj ili onaj način i realno nijedne godine klub nije bio zdrav, normalan i da je funkcionirao kak treba. Tu ne mislim na sportski i rezultatski dio, već da možeš biti ponosan na klub.