kajjaznam je napisao/la:
arcturus je napisao/la:
Otvorili ste jednu vrlo zanimljivu temu. Naime, tko su BBB i koliko ih ustvari ima? Najjednostavniji odgovor bi bio da su oni navijači Dinama. E sad, filozofski gledano, možemo govoriti o širem i užem značenju. Uže gledano to je nekakvo jezgro od 200-300 ljudi koje ide na sva gostovanja, na sve domaće utakmice i više manje se osobno međusobno poznaju. Uz njih dolazi nekih par stotina koji češće posjećuju utakmice, ali ne idu toliko često na gostovanja. Kad je velika utakmica hvalit ćemo se sa par tisuća BBB, ali to su oni BBB u širem značenju tj. više-manje obični navijači koji vole pjevati, navijati i dobru atmosfefu i sami sebe ovisno o situaciji nazivaju BBB.
Ovo govorim naravno iz vlastitog iskustva, nekoga tko ima 41 godinu i više od 200 utakmica Dinama iza sebe. Ja spadam u one tzv. BBB u širem značenju tj. obične navijače koji idu zadnjih par godina na istok jer im glasnice ne mogu izdržati tempo sjevera. Na gostovanja sam rijetko išao jer sam prije svega nogometni fanatik, a ne huligan, i ne volim nigdje u životu hodati na uzici, a većina gostovanja su upravo to. Dakle, kad sam bio u ueforiji rekao bih da sam BBB iako to nikada u užem smislu nisam bio.
Sad sam definitivno obični navijač koji voli nogomet i kojem je Mamić razjebao entuzijazam, ali ljubav prema Dinamu i nogometu ne može. Kao takav priznajem npr. gledao sam više puta Slaven Belupo zadnjih 5 godina nego Dinamo.
Futsal Dinamo je zadnja šansa za homogenizaciju navijača Dinama na većoj skali, bez obzira bili BBB ili obični kibici i zato apsolutno podržavam ideju i nastavak borbe.
Vidi cijeli citat
osobno, mislim da je zadnja šansa za homogenizaciju navijača Dinama bila sa četiri kapetana.
futsal kao futsal, teško može animirati navijače van zagreba, a vidimo i problematiku animiranja unutar grada.
s obzirom da je tema očišćena od trolova iz sedamdesetsedme bojne, možda se i može malo otići u metafiziku problema, a i ostaje dojam da je futsal zadnja aktivna fronta konkretno navijača u borbi za klub.
realno gledajući, pravni koraci u borbi za izbore u glavnom dinamu sad ovise isključivo o predizbornim kampanjama u nadi da se poteraju neke stvari, a četiri kapetana nakon prikupljenih potpisa i pressice nisu više niš napravili s tim potpisima i nisu dalje terali priču do kraja. a govorimo o pedeset hiljada potpisa, što je zaista veliki kapital u rukama.
bojim se da borba za dinamo bude završila kao i borba za povratak imena, politika ako bude maknula zdravka kak je vratila ime i maknula canjugu, a nakon tog se desi da opet budu navijači nespremni i opet nekom šupku bude klub igračka.
isto tak, ak ovaj seronja privatizira klub, a dimni signali iz eph jasno pokazuju da bi mogao, klub je zauvijek izgubljen, a neka utjeha u futsal dinamu je ravna paraleli navijačkog varteksa - sjajan projekt,al prva ljubav je prva ljubav.
uz svo poštovanje i trud i zalaganje zzd-u, znd-u i boysima na tribini i boysima oko futsala, moje mišljenje je da je energiju fokusiranu oko navedenih akcija od potpisa i vođenja malonogometnog kluba preusmjeriti na drugi način i treba(lo) glasno i jasno reći da se želi preuzeti vođenje kluba na ovakav i onakav način, elaborirat poslovnim planom i demokratskim mehanizmima odredit prava i oveze svakog člana.
ovakva sudbina kakva nam je, najbolji scenario nam se može desiti ovo kaj se dešava u hajduku, da kao prividno narodni klub(a samo dva posto dioničara su prosječni navijači) koji je de iure privatiziran članovi biraju nadzorni odbor koji je više pasivna funkcija kluba i mole boga da gradu ne dopizdi većinski paket i da im da eventualno na upravljanje.
ovo nije nikaj zlonamjerno, da ne bi neko krivo protumačil, već konstruktivna kritika, a i nadam se da može iz tog proizači i konstruktivna rasprava.

Vise planova sa opcijom A , B i C , manje povrsnosti i zadovoljstva na mrvicama..