Snježno nevrijeme koje je zaledilo zakrilca na avionu i izljetanje s ceste zbog premorenosti baš i nisu ista kategorija.

Ali to da, ako baš hoćeš, prije svakog leta možeš nać 100 rizika (a jedan koji nekom može past na pamet jesu zaleđena zakrilca nakon nevremena) koji ti prijete, isto kao i prije svake vožnje (a jedan koji nekom može past na pamet je umor) jesu.

Nije da ljudi rijetko sjedaju umorni za volan. I nije da rijetko svjesni sjedaju umorni za volan. I i dalje će.

Netko zbog škole i radnog mjesta koje ga čeka sutradan ujutro, netko zbog ljubavnice koja ga čega još istu večer, netko zbog čiste navike, netko zbog 0 kuna u džepu da si priušti noćenje ili vozača...

I često se stvari svedu na banaliziranje nakon kaj se sranje dogodi. A nigdje Toma Cruisea iz Minority Reporta i onih precogova koji će predvidjet svako sranje prije nego se dogoti. A do tad, svijet se i dalje vrti bez da se sve stavlja pod stakleno zvono ili smrzava u škrinji ko Disney do nekih boljih vremena. 

Možda "pametni" auti s asistencijom u vožnji, mjerenjem tjelesnih aktivnosi za vrijeme vožnje, autopilotom i kojekakvim senzorima poprave policijske statistike. Hoće li si svatko moći priuštiti takav auto? Neće. Hoće li ljudi i dalje voziti "normalne" aute, svjesni svih njihovih nedostataka u odnosu na ovakvu pilu? Apsolutno. Hoće li i takav auto sa sobom donijeti 100 novih rizika nakon što je otklonio 30 postojećih, a na čiju bi analizu mogao potrošiti par života prije svake vožnje? Sigurno. 

Teški off.

sad ispada da je nekakvo ekstremno cjepidlačenje predlagati da treneri ne voze velike ture u jednom danu sa klincima u autu, jer je to naporno i može dovesti do tragedije.

kog boli ona stvar koliko ću ja voziti u jednom komadu, ja sam ili sa nekim tko sjedne u moj auto.

ovdje govormo o sportskom klubu, koji ima odgovornost prema klincima koji tamo treniraju.

Gle u 99% slučajeva klubovi nemaju love za tako nešto, ili čitaj roditelji nemaju novaca za financirati tako nešto.

Govorim iz svog iskustva kao djelatnik u klubu u jednom ekipnom sportu.

To je na žalost tužna istina. 

Svi znam da ne bi trebalo biti tako, ali novca nema ni u profesionalnom sportu, a kamoli u amaterskom. 

Velika tragedija, bespredmetno raspravljat o tome.

Tragedija je nezamisliva i tu se nema kaj posebno komentirati, strava. Nema čovjeka niti igrača koji je za Capara jednu lošu riječ rekao, a da tragedija bude još i veća, poginuo i dječak od 15 godina. Meni jedna druga stvar upada u oči i to se događa već godinama, a to je da ovi malonogometaši često imaju glavu u torbi. O čemu govorim? Svi koji donekle pratimo malonogometne zimske turnire, svjedoci smo da ovi ponajbolji igrači doslovce igraju vikendima od jutra do mraka, koliko puta su recimo jurili s turnira u Varaždinu u Križevce ili okolicu, doslovce s terena u dresovima u auto i gas i tako subotu i nedjelju redovito, pa je onda tu između i Štefanje pa praznik sveta 3. kralja i to se juri nemilosrdno, sreća je pa se nije nikad nikaj dogodilo. Igraju za 100+ eura po tekmi i jasno da idu kad praktički žive od malog nogometa i onda u sezoni tih zimskih turnira je to živa ludnica. A ozbiljnije love u futsalu nema, recimo za 200 soma eura godišnje si prvak Hrvatske 100%, dok s istim novcima teško možeš ozbiljnije igrati 2. ligu u velikom. Recimo, Novi MArof dok je bio u prvoj malonogometnoj, pa oni su išli u Dubrovnik na tekmu na dan utakmice kombijem, došli dolje nakon 8-10 sati vožnje, protegnuli malo noge, odigrali tekmu, pojeli neku večeri i sad opet natrag, cijelu noć se vozili i ujutro došli doma. Očito je i ova tragedija bila na slični kalup, ujutro za Šibenik, cijeli dan tekme, nemaš se gdje odmoriti jer si stalno u dvorani ili piješ kavu u pauzi između utakmica, navečer kreneš doma i sekundu te uhvati umor i tragedija. Ja osobno se divim ljudima koji rade u klubovima i voze klince vikendom po tekmama, jest da je to na razini županije uglavnom, ovi bolji klubovi u višim ligama bar imaju bus za neka dalja gostovanja, ali ove županijske lige, pa čovjek uzme vatrogasni kombi i vozi 7-8 pionira 20-30 kilometara, jest da ne možeš živjeti u strahu da će se nešto dogoditi, ali mora se priznati da nije to samo tako, dok se nikaj ne desi je sve super, ali dok nekaj bude, e onda se počnu svakakva pitanja postavljati. Tako da su to jako ozbiljne stvari i tako je to u amaterskom sportu, nije ni čudo da se sve manje djece želi baviti nogometom ili drugim sportovima, a isto tako i sve manje ljudi želi raditi u klubovima, jer je to uglavnom odricanje vlastitog novca i vremena...

Sorry na dužem postu, malo sam možda i skrenuo s teme, zbilja mi je žao Capara jer sam ga puno puta gledao tu kod nas u županiji po turnirima, kao i na tekmama repke na televiziji, a i mladog kadeta da ne spominjem, strava...   

Posljednji ispraćaj za našeg Matiju Capara održat će se danas na Mirogoju u 16:30, a za Oskara Kadrnku sutra u 15 sati također na Mirogoju. Pozivamo sve članove kluba da na oba sprovoda dođu u članskim majicama.

Na njihovoj sjećanje 19. lipnja na Šalati odigrat će se utakmice Futsal Dinamo - Škola futsala - Futsal klub Crnica i Futsal Dinamo - MNK Šibenik 1983. Sav prihod od ulaznica uplatit će se obiteljima tragično preminulih sportaša. Više: bit.ly/OskarIMatijaNaŠalati