HNL je buknuo jer mu se dogodio zdravi kapitalizam, dio zbog ulaska privatnog kapitala dok drugi dio zbog novca od transfera. Klubovi su počeli ulagati u razne aspkte poslovanja, od momčadi, trenera, infrastrukture, akademija, drugog osoblja koje brine o zdravlju i kondiciji momčadi itd. Svaka ona momčad koja ne prati trendove, ne ulaže ili planira živjeti na staroj slavi će vrlo brzo pasti na samo dno lige.
Dinamo je nekad imao luksuz da proda najbolje igrače i bude u samom vrhu na sredini nove sezone +20 od drugoplasiranog. Danas on ima nekoliko reprezentativca u najboljim godinama koji vrijede desetke miliona eura, strance reprezentativce i već neke legende kluba kao Ademija sa dugogodišnjim iskustvom te su na knap u utrci za naslov sa Osijekom. Prodaj najbolje, znači nećeš biti prvak, nećeš igrati LP, neće ti rasti cijena momčadi i dobiti velike cifre iz europskih utakmica što opet znači da ćeš imati manje love za dovođenje dobrih imena, trenera i plaće igrača i biti ćeš manje konkurentan...
Realno, HNL je uvijek imao strašne igrače i mogli smo biti već od davno konkurentni. No, dogodio se ulazak kapitala te smo krenuli ulagati u one stvari gdje smo jako zaostajali za top ligama Europe. Osobito trenerska struka koja je prije bila puna prodavača magli kao i mutnih likova koji su se vrtili oko nogometa. Danas smo stvorili klimu gdje "tržište" lige samo gura naprijed jer ako zaostaneš vrlo brzo će te drugi pregaziti.
Da nam država fukcionira po ovom principu gdje bi imali zdravu poslovnu klimu i što manje petljanje države, jake kompanije koje bi mogle biti sponzori i smanjiti ovisnost klubova o transfer politici klubovi bi bili još jači jer bi dugoročno mogli graditi momčad bez ovisnosti o prodaji ili imprativu ulaska u skupine. Ono što bi dodatno pojačalo financijsku neovisnost, a time i samu lige bi bile velike posjete. Tu bi klubovi svakako trebali polagati na marketingu i privlačenju gledatelja.
