ta Barca je mogla svakog dobit s 5:0, a mogla je i izgubit istim rezultatom... sjecam se jedne utakmice iz te sezone, kad ih je unistio Racing Santander s 5:0... prijenosi spanjolske lige na DSF-u subotom navecer...

 

Ovako...

 

Ne znam podatke točno, ali znam da je Prosinečki u Realu kroz 3 godine odigrao oko pola utakmica, a da su ga ozljede uništavale. Usporedbe s Vučevičem i Jovičevičem su smješne, ta dvojica se nisu makla od B momčadi Reala i Barcelone. Ćirić je u Barceloni odigrao par utakmica, a minijaturni Rom Ognjenović mozda tri utakmice. Jugoslovenski Briggel PredraG Spasic ne znam, ali se tri godine nije zadrzao. Uostalom nakon Reala je preko Ovieda otisao u Barcelonu, i dan danas se njegove slike piojavljuju u spanjolskim nogometnim listovima kao legende. Piksi Stojkovic u slabijoj ligi poput francuske ni priblizno nije ostavio takav trag. Njih dvojica po tome nisu za usporediti.

 

Pitas me malo preosobna pitanja, ali hajde... Godine 90/91 bio sam u JNA (Niš, Novi sad). Prvenstvo sam pratio koliko su to vojne vlasti dozvoljavale, ali Zvezdine utakmice u Kupu prvaka su bile obavezne za cijelu vojsku (Mi i Šiptari navijali smo (naravno potajno) protiv Zvezde, Muslimani. Makedonci i Crnogorci su bili uz Srbe). Kad se vojska iz Novog sada naveliko počela prebacivati s one strane Dunava da "razdvoji sukobljene strane", pobjegao sam iz JNA krajem svibnja 1991., te mi je za sluzbu ostalo jos 3 i pol mjeseca, koja sam odradio tijekom zime i proljeca 1992. Nisam imao ni pojima da se igra neka utakmica Zvezde i Sampdorije u Sofiji, da nismo jedno popodne okrenuli radio stanicu Petrova Gora (koju smo jako cesto znali slusati na fronti, jebi ga uz velikosrpsku propagandu koju smo više shvaćali kao humorističnu emisiju, znalo je tamo biti i dobrih stvari Orgazam, Čorba, Bajaga, Idoli..). Cijelo popodne su zvali slusatelji i pričali kako će Zvezda "da pobedi" (nije im ležala ekavica na silu), kako će opet da bude prvak Europe. Zainteresirali smo se, i slušali cijelu utakmicu na toj radio stanici (koja je prijenos preuzimala s Radio Beograda). I nakon nekog vremena čula se s druge strane fronte masovna pucnjava, rafali... No utihnuli su, a do kraja utakmice rafalima smo se oglašavali samo mi. U tri navrata .

 

A sam podatak da je Prosinečki se trudio govoriti ekavicu za to vrijeme (ispravljao se kad bi mu izletilo lijepo, lepo), govorio o Zvezdi kao najvecem klubu ovih prostora (sto mozda s obzirom na brojke jest činjenica, ali to ne moras naglašavati ako si otjeran iz svoje "najveće ljubavi Dinama", ali on je to zelio naglasiti), grlio se s Arkaniom nakon utakmice sa Spartakom 1990 (posljednje utakmice prvenstva kad je Zvezda postala prvak, zabilježila kamera), reklamirao čarape Udarnik i sl.

 Pa sam podatak da je svim silama zelio doci na deset godisnjicu obiljezavanja Zvezdinog naslova prvaka Europe (29. svibnja 2001., i ja sam bio na Marakani te srijede) , umjesto igrati za predstavništvo Hrvatske koje je taj dan igralo u Varazdinu (sto je naposljetku i morao) pokazuje da je uvijek bio i ostao smeće od čovjeka. I da sam bio u pravu što sam bio protiv njegovog povratka u Diinamo 1997, i da sam bio u pravu sto sam se puno više veselio pogocima Stanića i Šukera na SP u Francuskoj u Lensu nego njegovom, sigurno najljepšem od tri hrvatska na toj utakmici.