Poštovani gospodine (ne)znalac...
Dajte izmislite nešto orginalnije kako bi prikrili svoje neznanje, neinformiranost, ili ne znam što treće...
Kako god bilo, ono što sam napisao je točno, da Siniša Mihajlovic na ljeto 1987. došao u Dinamo. U Vojvodinu je otišao tek na ljeto 1988, i u njoj proveo dvije i pol sezone. Na zimu 91 prelazi u Crvenu Zvezdu. To je točno, a sad to sto nije u Dinamu odigrao ni jednu utakmicu za prvu momčad ne mjenja puno na stvari.
Slično je bilo i s Ivicom Vastićem, koji je u Dinamo došao zimu 90/91, odigrao nekoliko prijateljskih utakmica, i u konkurenciji Sukera, Shalle, Glihe, Deverica, Cvitanovica, Turkovica, pokojnog Miljenka Kovacica nije prošao. Ali je bio u Dinamu.
Max, Mihajkovic je tada, kad je dolazio u Dinamo, imao 18 godina. A u ovom interwievu za Vecernji (na koji si postavio vezu) laze, kad priča da nije igrao poradi toga jer su tada Blazevićevi miljenici bili Mlinaric i Deveric. Deveric uopće tada nije bio u Dinamu, vec u Hajduku povrijedjen. U Dinamo se vratio na zimu 87/88, kad je klupska legenda kapetan Mlinaric vec otisao u Auxerre. I sere kad priča da mu je u Vojvodini tih sezona bio trener Kosanović (možda pomoćni), kad mu je glavni trener bio Ljupko Petrović.
Dinamo je tada tog ljeta i jeseni 1987. najcesce igrao u formaciji 4-5-1. Na vratima je bio Ibrahimovic (Vlak se povrijedio u prvom kolu protiv Veleža, a Ladic je bio treci, pa nakon Vlakove povrede drugi vratar). cetvorka odaozada bila je Cupan-Arslanovic-Kasalo-Z Cvetkovic (mjenjali su ih Lulic, Lesjak). Dva posljednja vezna bili su Munjakovic i pokojni Čava Dimitrijević (mjenjao ih je Matic). Ispred njih bio je Marko Mlinaric, a poluspice su bile Zvonimir Boban i Haris Skoro (mjenjali su ih Mustafa Agic i Vilenjakov Drazen Besek. U spici je igrao Županjac Ivica Cvjetković, a mjenjao ga je Jozo Bogdanovic. Tada 18-godisnji Mihajlovic mogao je biti eventualno pričuva pričuve. A sere i da mu je Jozić uvjetovao potpisaom za Dinamo nastup u Čileu. Svi tadasnji igrači juniorskog predstavništva Jugoslavije bili su ili standardni ili pričuve u svojim klubovima (većinom prvoligaškim), a Mihajlovic je igrao za Borovo koje nije ni bilo član tadasnje trece lige (dakle najviše četvrte, u medjurepubličku ligu sjever spadalo je BG područje, sjeverna Uza Srbija, Vojvodina i cijela Slavonija). Za njega nitko nije znao, na sebe je upozorio tek sezone iduce 88/89, kad je s Vojvodinom i Milosem Sesticem u zivotnoj formi, osvojio naslov.
Ali sve to zapravo treba pitati znalca, mi internet generacija koja smo sve to gledali u zivo i isli tada s Dinamom na pojedina gostovanja ne znamo nista.
