Ko je najbolji, zna se (vidi potpis ako avatar ne poznajes). A evo malo sa T portala iz 2005:
BERNARD VUKAS
Seniorska karijera: 1945-1967.
Klubovi: Amater, Zagreb, Concordia, Hajduk, Bologna, Klagenfurt Austrija, GAK Graz, K.S.V. Kapfenberg
Među sugrađanima starijim od 60 godina lako ćete naići na čovjeka koji ne želi ni čuti da bi netko s ovih prostora bio bolji od Bajde.
Pogotovo ako je vaš sugovornik 'čovik': nakon ignoriranja u rodnom Zagrebu (zvuči poznato?) Vukas je igračko priznanje stekao u Hajduku odigravši za 'bile' 600 utakmica i postigavši 315 golova.
U vrijeme njegovih najboljih partija TV kamere baš i nisu bile standard, no zato njegovu slavu prenosi usmena predaja. Na svjetskoj sceni trag u vremenu ostavio je 13. kolovoza 1955. u Belfastu, na utakmici Velika Britanija – Rest of the World. Tada su 'izumitelji' ovog sporta još uvijek vjerovali da su nekakav nogometni 'NBA' za ostale. Jedan od onih koji ih je spustio na zemlju bio je pokojni Bajdo, koji je u Belfastu hat-trickom torpedirao Otočane za pobjedu 'Ostatka svijeta' 4:1.
ZVONIMIR BOBAN
Seniorska karijera: 1985-2001.
Klubovi: Dinamo, Bari, AC Milan, Celta Vigo
Mnogi loptački velikani s ovih prostora, ljudi istinski daroviti za nogomet, nisu uspjeli ostvariti velike uspjehe na inozemnom planu. Manjkalo im je discipline, profesionalnosti, upornosti, motiva za održavanjem na vrhu i sličnih mentalitetnih karakteristika koje su tradicionalno u deficitu kod ovdašnjih nogometaša.
Zvone je uspio probiti tu barijeru i čitavo desetljeće trajati u jednom od najvećih svjetskih klubova – AC Milanu.
Stječući igračku zrelost u Italiji, svojoj tehničkoj virtuoznosti pridodao je taktičku racionalnost i fizičku moć, što ga je učinilo vjerojatno najkompletnijim nogometašem kojeg je Hrvatska ikada imala. Legenda Milana i kapetan 'vatrenih': to su dvije stvari po kojima ćemo najviše pamtiti Bobana. Neki će reći - i po onom koljenu u faci policajca na Dinamo - Zvezda... A neki dodati - i po izgubljenoj lopti pred vlastitim 16-ercem u polufinalu SP-a, nakon čega je Francuska izjednačila...
Da nema samo Dinamo problema s registriranjem najdarovitijih momaka, dokaz je upravo Boban. Prispodoba kaže da je, kada se mladi Zvone iz rodnog Imotskog namjeravao preseliti u Split i postati igračem Hajduka, tamošnja struka procijenila da dečko ima 'tanke noge'!
SLAVIŠA ŽUNGUL
Seniorska karijera: 1971-1978
Klubovi: Jugovinil, Hajduk (nakon zabrane postao je malonogometna legenda u Americi)
Ovu epsku jedanaestoricu u stanju je u dva u noći sugestivno izrecitirati valjda svaki navijač Hajduka iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Kako i ne bi kad su majstori s mora u tom razdoblju osvojili čak četiri prvenstva Jugoslavije.
Toni Kukoč recimo, svoju proslavljenu sedmicu na dresu odabrao je upravo kao hommage jedinstvenom golgeteru Slaviši Žungulu koji je, nažalost, već u 25. godini nestao iz velikog nogometa. Pokušao je tada otići u inozemstvo, ali na snazi je još uvijek bila dobna granica od 28. godina. Vojdstvo Hajduka ga je pak, umjesto u pečalbu namjeravalo pustiti samo u JNA. Nastao je golemi skandal, a dojučerašnji heroj u medijima je prikazan kao izdajnik kluba, grada, cijele Jugoslavije te uz to i dezerter... Afera je uništila Žungulovu velikonogometnu karijeru, jer nije smio igrati ni u jednom natjecanju pod ingerencijom FIFA-e.
ROBERT PROSINEČKI
Seniorska karijera: 1986-2004.
Klubovi: Dinamo, Crvena Zvezda, Real Madrid, Oviedo, Barcelona, Sevilla, Hrvatski dragovoljac, Standard, Portsmouth, Olimpija, NK Zagreb
Možda je bio preporočan za moderni nogomet (šifra Marlboro) ili je možda jednostavno pjesnička duša koja se ne da ponižavati oponašajući Gattusa i slične tipove, ali Robi je neovisno o nevjerojatnim amplitudama svoje cjelokupne karijere jedan od odabranih: jedan od onih koji su se penjali na krov svijeta. A i tamo, na vrhu, nije bilo mnogo igrača čije se baratanje loptom može mjeriti s Prosinečkim, maestrom čiji su mladi dani nagoviještali svijetu da negdje na potezu Zagreb-Beograd stasa 'Žuti Maradona'.
Bio je najbolji igrač SP- za mlade 1987. u Čileu, a zatim, nakon vjerojatno najčuvenije stručne procjene Miroslava Blaževića (Pojest ću trenersku knjižicu ako taj postane igrač) jedan od heroja europskog i svjetskog prvaka Crvene Zvezde. Bio je tada ponajbolji igrač planeta: rastrčan, lucidan, napaljen i s repertoarom nevjerojatnih poteza koji su mu priskrbili onu poznatu frazu 'da drukčije od ostalih udara loptu'.
A onda je, usprkos činjenici da je imao rijetku čast biti članom i Barcelone i madridskog Reala, njegova karijera krenula nizbrdo. Daleko od toga da Žuti s Dinamom i hrvatskom reprezentacijom nije imao još mnogo veličanstvenih trenutaka, no razinu koju je imao kao mladac više nikada nije dosegnuo.
Nešto poput Georgea Besta, samo što je Irac negdje nakon 25. godine iščeznuo s velike scene jer se propio, dok je naš 'Best' jednostavno nastavio svojim putem romantičnog nogometa koji znanje pretpostavlja trci te i tako staromodan više puta dao presudan obol reprezentaciji i Dinamu. I nikada nije patio od veličine svog imena – nije mu bilo ispod časti svega tri godine nakon dresa Barcelone navući onaj Hrvatskog dragovoljca ili kasnije Olimpije, a iskrenu ljubav prema igri svake godine dokazuje i sudjelovanjem na kultnom malonogometnom turniru Kutija šibica.
BLAŽ SLIŠKOVIĆ
Seniorska karijera: 1976-1999.
Klubovi: Velež, Hajduk, Olympiqe Marseille, Pescara, Lens, Rennes, Pescara, Hrvatski dragovoljac, Zrinski.
Gol iz skraćenog kornera Sparti u sezoni 1983/1984, nakon što je samo nekoliko tjedana prije u Jugoligi dao jedan iz klasičnog kornera, te sreća koja je potom obasjala tribine Poljuda - čine jedan od najfamoznijih trenutaka u stoljetnoj povijesti Hajduka.
Da je priča o njemu stara kojih 100 godina, možda bismo Sliškovića uvrstili među mitove s brdovitog Balkana, no kako je aktivnom nogometu rekao zbogom tek prije kojih desetak godina, među nama je dovoljno uračunljivih svjedoka njegove loptačke virtuoznosti. Nikad više igrača ka šta je bija Baka, repaju The Beat Fleet, Samo je Isus mogao hodati površinom vode i samo je Blaž Slišković mogao zabiti gol iz kornera, piše Miljenko Jergović, a Krešimir Bagić objavljuje pjesmu Blaž Blaž Blaž...
Legenda o danas 46-godišnjem Mostarcu sposobnom prizvati čaroliju u nogometnu igru, ali istovremeno i boemu sklonom marifetlucima na terenu i izvan njega, čini ga dobrim izborom za ovaj tekst jer u nekim krutim, na statistikama baziranim analima njegovo ime baš i neće biti pretjerano spominjano. Riječima Ahmeda Burića iz bosanskohercegovačkih Dana, Igrao je uvijek lijepo, rijetko donosio velike rezultate... Kažu da se pamte samo pobjede, a zaboravlja igra, no iako je i sam ponešto osvojio, upravo je Baka dokaz da umjetnici nogometa ostaju u kolektivnoj svijesti na jedan drugi, možda i plemenitiji način od 'šampiona-makijavelista'.
DAVOR ŠUKER
Seniorska karijera: 1985-2002.
Klubovi: NK Osijek, Dinamo, Sevilla, Real Madrid, Arsenal, West Ham, München 1860
Hrvatski golgeter stoljeća; proteklog definitivno, a možda i ovog tekućeg. U sve nogometne udžbenike, pojmovnike i interaktivne enciklopedije pod pojmom 'nos za gol' može uredno njegova slika s kratkim životopisom i par 'highlightsa'.
Mogao je davati golove u serijama, mogao je davati najljepše golove (šifra lob Schmeichel), mogao je davati ružne krumpir-golove, mogao je davati golove u zadnjim minutama utakmice, kroz ušicu igle, u trku i s protivničkim defanzivcem na plećima, mogao je '98. Rumunjskoj zabiti dva penala zaredom u isti kut (nakon što je prvi poništen), mogao je za Real dati 24 gajbe u jednoj sezoni, mogao je biti prvi strijelac svjetskog prvenstva... Davor Šuker: Zlatna Kopačka, ljevonogi revolveraš, hrvatski golgeter svih dosadašnjih stoljeća.
STJEPAN LAMZA
Seniorska karijera: 1956-1970.
Klubovi: Segesta, Branik Maribor, Dinamo, Chatoroux, Rijeka München 1860, Croatia Melbourne
O mitskoj Dinamovoj generaciji iz 'velesajamske' 1967. možemo uglavnom tek čitati po novinama ili eventualno monografijama; nažalost, nemamo baš prilike uživati u TV snimkama, kao što je to slučaj i s mnogim drugim pričama iz naše bolje povijesti... Kako bilo da bilo, u četi tadašnjih faca iz Maksimira osobita darovitost konstatirala se kod Štefa Lamze. I kako su u Dinamovom osvajačkom pohodu padali Juventus, Eintracht, Leeds i kompanija, tako je taj veznjak i veseljak (i u birtijama je pisao povijest) sve bolje kotirao kod skauta iz najvećih i najbogatijih europskih klubova. Činilo se da je predodređen za buduću superzvijezdu kontinentalnog nogometa, no težak pad s balkona u Vili Rebar i ozljeda noge već u 27. usmjerili su karijeru u zenitu prema preuranjenom kraju...
“Kam hit this tight end SO HARD, I swear I saw that TE’s soul leave Qwest Field right on that 35 yard line.”