OBILJEŽENO 20 GODINA VUKASOVE SMRTI
BAJDU SLAVIO i Split i Zagreb
Mnogo se nogometnih oldtimera okupilo tijekom četvrtka u Rusanovoj ulici. Kuća hrvatskog nogometa na simboličan je način obilježila 20-godišnjicu smrti, po mnogima najvećeg nogometaša na ovim prostorima – Bernarda Vukasa.
Zajedno s Čarlijem (Mirkom Braunom) proveo sam s Bajdom njegovu posljednju noć u restauraciji Zagorcu. Vukas je bio jedinstvena nogometna ličnost. Imao je sve što traži današnji nogomet – brzinu, izdržljivost dribling, ali i pasju narav. On je bio igrač zbog kojega se nogomet voli. Igrao sam s puno igrača, ali boljeg nisam vidio. Bio je i naš prvi profesionalac (Bologna). Imao sam čast igrati i u njegovoj oproštajnoj utakmici. Dinamo je doduše pobijedio Hajduka 4:1. Na terenu smo bili veliki protivnici, ali izvan njega veliki prijatelji. I kada sam započinjao trenersku karijeru u NK Zagreb, Bajdo mi je bio tehnički direktor – prisjeća se Vlatko Marković, danas predsjednik HNS-a.
Iako rođeni purger, s Trešnjevke, Bernard Vukas je postao najvećom legendom splitskog Hajduka. Odigrao je 615 utakmica za splitski klub i postigao 300 zgoditaka. Bio je također i reprezentativac bivše države 59 puta (22 pogotka).
Nekoć su europski nogomet obilježavali susreti Engleske i Kontinenta. Do pojave Vukasa i Slovaka Ladislava Kubale (bio je kasnije španjolski reprezentativac, pa potom i izbornik) Englezi su redovito pobjeđivali. No, 13. kolovoza 1955. "ostatak Europe" je pobijedio 4:1, a upravo je Vukas postigao hat-trick. Pod naslovom "Vukas Sinks The Brittish Football" engleski su novinari predstavili čovjeka koji je potopio britanski nogomet.
Davne 1938. godine počeli smo zajedno igrati u Concordiji. Već kao 12-godišnjak, Bajdo je pokazivao izvanredan talent. Iako se proslavio kao igrač Hajduka, on je u duši bio veliki Zagrepčanec i nikada mu nitko nije mogao nadomjestiti njegovu Tratinsku ulicu. Gledati Vukasov nogomet isto je kao i uživati u plesu Rudolfa Nurejeva – kazuje Domagoj Kapetanović – Kapec, Bajdin prijatelj i suigrač iz dječačkih dana.
Skupu u HNS-u (moderator je bio Fredi Kramer) nazočili su Vukasova udovica i sin Zdeslav (ugledni zagrebački stomatolog), koji je suznih očiju slušao priče o svom velikom ocu. Uz knjigu Zvonimira Magdića – Amiga, "Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo", prezentirani su i isječci iz dokumentarnog filma "Gospodar lopte".
Sretan sam što sam gledao i mogao napisati knjigu o Bajdi Vukasu. On je bio genijalan dribler, a driblanje je moć. Bez toga nema pravog nogometa – dodao je Amigo, novinar opčinjen magijom nogometne igre, koje se nažalost, u suvremenom nogometu sve manje pronalazi.
M. BARIŠA
Spomenik Vukasu na Jarunu
|
Svjetska veličina
Hajduk je jučer dao svoj obol obilježavanju dva desetljeća otkako je umro Bernard Bajdo Vukas, nogometaš za kojega se aklamacijom svi slažu "najbolji igrač Hajduka svih vremena". Veliki Vladimir Beara bio je i ostao najveći golman, Frane Matošić najveći vođa, a u tom trolistu glavnih vedeta trofejnih pedestih godina "bijelih" posebno je mjesto za legendarnog Bajdu.
U predsjedničkom salonu, ekskluzivnom kutku Hajdukovih prostorija na poljudskom stadionu gdje se nalazi i posebna vitrina posvećena uspomeni na Bajdu, Hajduk je jučer još jednom dokazao kako posjeduje istančani smisao za njegovanje tradicije. A to je ono što splitske "bijele" zauvijek izdiže iznad ostalih na ovim našim prostorima, pa ma tko što govorio, pisao, pumpao, zbrajao ili još bolje oduzimao trofeje, uspjehe i značaj.
Bernard Bajdo Vukas, legendarni Zagrepčanac s najdražim mu dresom Hajduka, umro je 4. travnja 1983. Prerano, sa tek 56 godina starosti, ali je i danas eto - točno 20 godina kako je izdahnuo - njegovo nogometno djelo i dan-danas izvor nogometnog nadahnuća, ne samo hajdukovaca.
Kako bismo to mlađima dočarali? Neka probaju zamisliti kao da je u Hajduka igrao Pele ili kasnije Maradona, možda danas Ronaldo. Jer, baš je takva, planetarna, bila Vukasova veličina.
Između mnogih trofeja i uspjeha što je polučio tijekom svoje karijere, Vukasu je prije tri godine, 2000., posthumno dodijeljena titula najboljeg hrvatskog sportaša dvadesetog stoljeća, zaslužena u golemoj, sveobuhvatnoj, rekli bismo dopisnoj anketi čitatelja tiražnog zagrebačkog dnevnika Večernji list.
Uz prigodno slovo i nazočnost glavnih današnjih osoba Hajduka (Grgić, Fiorentini, Šurjak, Vulić...) uz uzvanike i draga lica iz povijesti, pred Bajdinom vitrinom okupili su se jučer u Poljudu i njegovi suigrači pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća: Beara, Geza Šenauer, Stane Krstulović, Ivo Mrčić, Bogdan Kragić, Ivo Bego... Nazočio je i Mislav Andrijašević, sin pokojnog Vojka, Bajdinog suigrača i najvećeg prijatelja (Vojko i Bajdo bili su jedan drugome pašanci), pa nezaobilazni Ante Dorić, živa enciklopedija iliti datoteka o svim podacima glede Hajduka, Torcide i Vukasa.
Uz minutu šutnje, priču uspomene na Vukasa nazočnima je ispričao Ivo Mrčić, half Hajduka pedesetih.
S. ALFIREVIĆ