Ja sam slušao o salvnoj generaciji Hajduka koja je potkraj 50-ih osvojila naslov prvaka Jugoslavije bez poraza. Vukas, Matošić, kokeza, Broketa...

Od ostalih, čuo sam da je Rajko Mitić ubio mađarskog golmana na jednoj utakmici svojom šljucom ali ne mogu garantirati pouzdanost podataka, bilo je to davno...

 Al nazad na temu, da je ne zagadim jer je stvarno dobra... Oće l' mi neko reć, kad sam se već dotaknuo CG, koje je velike igrače u povijesti prozivela CG, osim ove za koje znam jer sam ih gledao Deje Savićevića, Mijatovića, Saveljića, Vučinića...

Vjerovatno nisi cuo za Dragana Guza Vujovica koji je bio tata za Deja i Mijata. Onda, tu je fenomenalni Zeljko Petrovic, koji je sada pomocnig Rud Gulitu. Pomenucu i Anta Drobnjaka, dugogodisnjeg napadaca Bastije. Tamo je legenda i rekorder po broju golova. Od starijih tu je Anto Mirocevic, koji je bio takodje reprezentativac one velike SFRJ, a igrao je uspjesno za Notingem Forest. Braca Brnovic...Vec pomenuti Dejo, Mijat...To su sve igraci nastali u podgorickoj Buducnosti. Ima ih jos puno, mozda se sjetim...Cuveni Radanovic (strijelac protiv Buigarske u Splitu). Iz zlatne Zvezdine generacije tu su Crnogorci Sabanadzovic i Marovic (uz Deja naravno)...U svakom slucaju Crna Gora je dala puno igraca visoke klase

  meni je tata pricao kako su igrali Sekularac i Dzaja, a jos kad tome dodam koliko ih je Pele hvalio onda mi se cini da su njih dvojica najbolji kojee nisam imao priliku da gledam.

Od ovih koje sam gledao mislim da su najbolji Genije, Boban, Mijatovic i Suker.

  

moj stari se slozio sa ovim sto je rekao sekularac,boskov,miljanic:bernard vukas!

 

ORDEN ZA ZASLUGE - FIFA ĆE SUTRA U ZAGREBU POSMRTNO
NAGRADITI LEGENDARNOG NOGOMETAŠA HAJDUKA

BAJDO VUKAS
kao Pele i Puskas

ZA SVA VREMENA Na prijedlog HNS-a predstavnici FIFA-e će sutra u Zagrebu uručiti Bernardovu sinu Zdeslavu nagradu za najboljeg hrvatskog igrača svih vremena

Bernard Vukas najznačajnija je osoba koju je dao hrvatski nogomet! Krovna svjetska nogometna organizacija FIFA povodom 100 godina postojanja odlučila je ordenom za zasluge nagraditi najveće nogometno ime zemalja članica, pa dok je, primjerice, u Brazilu taj trofej zaslužio Pele, u Mađarskoj Puskas, u Hrvatskoj je najveći od svih - Vukas!
FIFA je usvojila prijedlog Hrvatskog nogometnog saveza, ovo veliko priznanje iz ruku predsjednika HNS-a Vlatka Markovića primit će u sutra u 11 sati u hotelu Sheraton sin pokojnog Bernarda, Zdeslav Vukas. Dodjela trofeja bit će upriličena prigodom održavanja svečane Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza, a bit će prikazan i kratki film o legendarnom Bajdi, najboljem nogometašu kojega je Hrvatska imala.
Bernard Vukas rođen je 1. svibnja 1927. u Zagrebu, a svoje najbolje nogometne dane dao je splitskom Hajduku. S "bijelima" je osvojio tri naslova prvaka države, bio je član neponovljive generacije "bijelih" koja je 1950. godine osvojila prvenstvo bivše države bez poraza. U Hajdukovu dresu odigrao je za današnje prilike nevjerojatnih 615 utakmica, a četvrti je strijelac u povijesti splitskog kluba s 300 postignutih golova (prvi je Frane Matošić).
Godine 1955. bio je najbolji strijelac lige, u dresu reprezentacije bivše države odigrao je 59 utakmica, te postigao 23 pogotka. Dva puta osvajao je srebrne medalje na olimpijskim igrama, a također je dva puta bio sudionik svjetskih prvenstava, 1950. u Brazilu i 1954. u Švicarskoj. U svom drugom nastupu za reprezentaciju Europe postigao je hat-trick u pobjedi od 4:1 nad Velikom Britanijom. Iz Hajduka je 1957. godine otišao u Bolognu kao jedan od prvih igrača jugoslavenske lige za kojega su se otimali u inozemstvu...

Blaž DUPLANČIĆ

 

OBILJEŽENO 20 GODINA VUKASOVE SMRTI

BAJDU SLAVIO i Split i Zagreb

Mnogo se nogometnih oldtimera okupilo tijekom četvrtka u Rusanovoj ulici. Kuća hrvatskog nogometa na simboličan je način obilježila 20-godišnjicu smrti, po mnogima najvećeg nogometaša na ovim prostorima – Bernarda Vukasa.
Zajedno s Čarlijem (Mirkom Braunom) proveo sam s Bajdom njegovu posljednju noć u restauraciji Zagorcu. Vukas je bio jedinstvena nogometna ličnost. Imao je sve što traži današnji nogomet – brzinu, izdržljivost dribling, ali i pasju narav. On je bio igrač zbog kojega se nogomet voli. Igrao sam s puno igrača, ali boljeg nisam vidio. Bio je i naš prvi profesionalac (Bologna). Imao sam čast igrati i u njegovoj oproštajnoj utakmici. Dinamo je doduše pobijedio Hajduka 4:1. Na terenu smo bili veliki protivnici, ali izvan njega veliki prijatelji. I kada sam započinjao trenersku karijeru u NK Zagreb, Bajdo mi je bio tehnički direktor – prisjeća se Vlatko Marković, danas predsjednik HNS-a.
Iako rođeni purger, s Trešnjevke, Bernard Vukas je postao najvećom legendom splitskog Hajduka. Odigrao je 615 utakmica za splitski klub i postigao 300 zgoditaka. Bio je također i reprezentativac bivše države 59 puta (22 pogotka).
Nekoć su europski nogomet obilježavali susreti Engleske i Kontinenta. Do pojave Vukasa i Slovaka Ladislava Kubale (bio je kasnije španjolski reprezentativac, pa potom i izbornik) Englezi su redovito pobjeđivali. No, 13. kolovoza 1955. "ostatak Europe" je pobijedio 4:1, a upravo je Vukas postigao hat-trick. Pod naslovom "Vukas Sinks The Brittish Football" engleski su novinari predstavili čovjeka koji je potopio britanski nogomet.
Davne 1938. godine počeli smo zajedno igrati u Concordiji. Već kao 12-godišnjak, Bajdo je pokazivao izvanredan talent. Iako se proslavio kao igrač Hajduka, on je u duši bio veliki Zagrepčanec i nikada mu nitko nije mogao nadomjestiti njegovu Tratinsku ulicu. Gledati Vukasov nogomet isto je kao i uživati u plesu Rudolfa Nurejeva – kazuje Domagoj Kapetanović – Kapec, Bajdin prijatelj i suigrač iz dječačkih dana.
Skupu u HNS-u (moderator je bio Fredi Kramer) nazočili su Vukasova udovica i sin Zdeslav (ugledni zagrebački stomatolog), koji je suznih očiju slušao priče o svom velikom ocu. Uz knjigu Zvonimira Magdića – Amiga, "Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo", prezentirani su i isječci iz dokumentarnog filma "Gospodar lopte".
Sretan sam što sam gledao i mogao napisati knjigu o Bajdi Vukasu. On je bio genijalan dribler, a driblanje je moć. Bez toga nema pravog nogometa – dodao je Amigo, novinar opčinjen magijom nogometne igre, koje se nažalost, u suvremenom nogometu sve manje pronalazi.

M. BARIŠA

Svjetska veličina

Hajduk je jučer dao svoj obol obilježavanju dva desetljeća otkako je umro Bernard Bajdo Vukas, nogometaš za kojega se aklamacijom svi slažu "najbolji igrač Hajduka svih vremena". Veliki Vladimir Beara bio je i ostao najveći golman, Frane Matošić najveći vođa, a u tom trolistu glavnih vedeta trofejnih pedestih godina "bijelih" posebno je mjesto za legendarnog Bajdu.
U predsjedničkom salonu, ekskluzivnom kutku Hajdukovih prostorija na poljudskom stadionu gdje se nalazi i posebna vitrina posvećena uspomeni na Bajdu, Hajduk je jučer još jednom dokazao kako posjeduje istančani smisao za njegovanje tradicije. A to je ono što splitske "bijele" zauvijek izdiže iznad ostalih na ovim našim prostorima, pa ma tko što govorio, pisao, pumpao, zbrajao ili još bolje oduzimao trofeje, uspjehe i značaj.
Bernard Bajdo Vukas, legendarni Zagrepčanac s najdražim mu dresom Hajduka, umro je 4. travnja 1983. Prerano, sa tek 56 godina starosti, ali je i danas eto - točno 20 godina kako je izdahnuo - njegovo nogometno djelo i dan-danas izvor nogometnog nadahnuća, ne samo hajdukovaca.
Kako bismo to mlađima dočarali? Neka probaju zamisliti kao da je u Hajduka igrao Pele ili kasnije Maradona, možda danas Ronaldo. Jer, baš je takva, planetarna, bila Vukasova veličina.
Između mnogih trofeja i uspjeha što je polučio tijekom svoje karijere, Vukasu je prije tri godine, 2000., posthumno dodijeljena titula najboljeg hrvatskog sportaša dvadesetog stoljeća, zaslužena u golemoj, sveobuhvatnoj, rekli bismo dopisnoj anketi čitatelja tiražnog zagrebačkog dnevnika Večernji list.
Uz prigodno slovo i nazočnost glavnih današnjih osoba Hajduka (Grgić, Fiorentini, Šurjak, Vulić...) uz uzvanike i draga lica iz povijesti, pred Bajdinom vitrinom okupili su se jučer u Poljudu i njegovi suigrači pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća: Beara, Geza Šenauer, Stane Krstulović, Ivo Mrčić, Bogdan Kragić, Ivo Bego... Nazočio je i Mislav Andrijašević, sin pokojnog Vojka, Bajdinog suigrača i najvećeg prijatelja (Vojko i Bajdo bili su jedan drugome pašanci), pa nezaobilazni Ante Dorić, živa enciklopedija iliti datoteka o svim podacima glede Hajduka, Torcide i Vukasa.
Uz minutu šutnje, priču uspomene na Vukasa nazočnima je ispričao Ivo Mrčić, half Hajduka pedesetih.

S. ALFIREVIĆ

a koji su to "nasi prostori"?

Sindelar, Prohaska, Hanappi, Polster, Herzog, Bican, Puc, Planicka, Sobotka, Nejedly, Viktor, Panenka, Chovanec, Skuhravy, Poborsky, Smicer, Nedved, Rosicky, Baros, L'ubo Moravcik, Zsengeller, Puskas, Kocsis, Albert, Detari, Szabics i naravno - Bela Illes 

  Ostankijević zaboravio si Hidekutija