Tražeći neke zaboravljene igrače Dinama naišao sam na zanimljivu temu staru 6 godina. Najgorih 11 u povijesti dva naša najveća kluba - Hajduka i Dinama. Zanima me dali i danas neki ispod zaslužuju mjesto u 11 najgorih u povijesti ili imaju nasljednike dostojne ove titule? Pokušajte objasniti zašto baš igrač kojeg navedete "zaslužuje" mjesto u ovom društvu najvećih.


Mario Jozić: U Dinamo je došao iz brodske Marsonije kao čovjek koji je trebao dostojno zamijeniti Tomislava Butinu. Odigrao je svega nekoliko utakmica početkom sezone 2003. / 04., nakon čega je zbog serije kikseva mjesto među vratnicama prepustio "perspektivnijim" mladićima Turini i Šarliji. Dostojno su ga zamijenili, pa je Dinamo izgubio prvenstvo

Siniša Sesar: Sportski direktor Velimir Zajec doveo ga je iz Vukovara tvrdeći da je momak potencijal za Ligu prvaka. Liga za ostanak očito mu je milija, a ove sezone nosio je dres davljenika Međimurja.

Goran Borović: Uprava tadašnjeg HAŠK-a Građanskog 1992. godine je za Borovića Varteksu dala Igora Cvitanovića, Dževada Turkovića i Dražena Madunovića. Nekoliko godina kasnije stvari su sjele na svoje mjesto, pa su Cvita i Ture igrali u reprezentaciji, a Borović u Varaždinu.

Damir Milinović: Milinović je bio stoper reprezentativnog kalibra, ali Maksimir mu nikako nije ležao. Dvaput je Dvaput u maksimir, dvaput iz njega - Damir Milinovićdolazio u dinamo, 1997. i 2004., i oba puta je odletio nakon 6 mjeseci.

Ricardo Teberio: Canjugini skauti čovjeka su skupili na jednoj od španjolskih plaža dok je igrao golf. Zatim su "Cezara" uvjerili da je Teberio vrhunski švedski nogometaš, uz to i tamnoput poput Martina Dahlina. Onda je Canjuga u istu teoriju uvjerio pokojnog počasnog predsjednika Croatije. I Teberio je potpisao ugovor, dignuo lovu a nikad nije ni primirisao prvoj momčadi

Nikolai Rasmussen: Za razliku od Teberija, Rasmussen je Norvežanin koji je igrao profesionalni nogomet u Danskoj, ali također nije bio klasa za maksimirski klub. No, Canjuga je i s njim potpisao ugovor i za još nekoliko stotina tisuća eura olakšao modru kasu

Miljenko Mumlek: Što Miljenko radi na ovom popisu, upitat će se mnogi? Reprezentativni kalibar bez većeg učinka- Miljenko MumlekPlemeniti varaždinski veznjak nije morao biti maksimirski promašaj, ali takvim se pokazao budući da je 75% vremena u Maksimiru proveo kod klupskog liječnika.

Mario Novaković: Oteli su ga Hajduku u paketu s Joškom Jeličićem. Čovjek koji se na Poljudu proslavio gromovitom ljevicom u Zagrebu je ostao bez baruta. Karijeru je pokušao revitalizirati u Hannoveru, Osijeku i Šibeniku. Bez uspjeha.

Juan Carlos Oscar Navarro Munoz: Još jedan igrač kojeg je pikirao Hajduk, a ugrabio Canjuga želeći napakostiti vječnom rivalu. Čileanski "sin vjetra", kako su mu tepali nogometni stručnjaci, došao je tako u Zagreb, proveo tu nekoliko mjeseci postigavši jedan pogodak te se vratio u Južnu Ameriku.

Besnik Prenga: Jedino po čemu će albanski napadač ostati upamćen u Dinamovoj povijesti jest kreveljenje pred kamerama sa klupe za rezerve tijekom utakmice između Croatije i Partizana.

Grazvydas Mikulenas: Litvanac je doveden kao zamjena za Viduku. Viduka je danas jedan od najboljih napadača a Mikulenas? Tko zna gdje...

TRENER: Osvaldo Ardilles - Ispast će da imamo nešto poput stranaca, ali teško se oteti dojmu da je Ardilles najveći maksimirski trenerski promašaj u posljednjih 15 godina. Ne znamo je li to zbog skupocjenog šampanjca kojim se , na račun kluba, častio nakon remija na Old Traffordu.


Anthony Topkah: Kad je Hajduk nastupao u Ligi prvaka uprava je pomislila da bi , kao i svaka europska momčad, i "bijeli" u sastavu trebali imati tamnopute igrače. Tako su u Split sletila dva liberijska reprezentativca. I dok je Mass Sarr, unatoč višku kilograma, postao ljubimac Torcide, Ante, Ante, svi smo za tevratar "Ante" Topkah je svoj staž odradio na posudbi u GOŠK-u iz Kaštela i u Hercegovini. A slobodno vrijeme "Ante" je sa suprugom koristio za prodaju liberijskih dijamanta.

Alen Mrzlečki: Visoki Bjelovarac je trebao biti Tudorov nasljednik. Minutaža je bila skromna, igre na travnjaku još skromnije, pa je otišao u Šibenik, a zatim i u Belgiju.

Boško Anić: Torcida će dugokosog Sinjanina pamtiti po nevjerojatnom promašaju protiv Schalkea u Gelsenkirchenu, kada je ratnik Boško potpuno neometan s dva metra udaljenosti od njemačkih vrata fulao "ceo fudbal". Boško se kasnije bolje snašao kao nogometni menadžer i zastupnik još jednog Sinjanina (i kiksera) Zlatka Runje.

Darko Jozinović: Jozo je postao "junak" također protiv Schalkea, ovaj put u uzvratu u Splitu. U trenucima dok je Hajduk imao prednost od 2:1, Jozinović je na centru bez razloga faulirao njemačkog nogometaša i dobio crveni karton. Hajduk je ispao iz Kupa Uefa, a Darko iz splitskog sastava.

Adrian Aliaj: Tomislav Ivić se kleo u nogometne vještine albanskog reprezentativca, a Luka Bonačić ga je U Hajduku ni na klupi, u Albaniji junak - Ardian Aliajekspresno potjerao iz Hajduka. U rujnu 2004. Aliaj je postao albanski nacionalni junak kada je njegovim pogotkom iz slobodnog udarca Albanija svladala mrske susjede Grke.

Nermin Šabić : Bio je najveća zvijezda zimskog prijelaznog roka 1998. godine. Prvo je došao u Hajduk, s kojim je prošao cjelokupne pripreme, da bi svega nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka za dolar više preselio u redove Croatije. Dovoljno da ga Torcida obilježi za sva vremena

Arben Nuhiu: Makedonac je doveden 1996. kao majstor malonogometnih poteza. Valjda tadašnjoj Hajdukovoj upravi nitko nije objasnio da Splićani igraju veliki nogomet.

Vedran Celišćak: Dečko iz Koprivnice, za kojeg se svojedobno zanimao i veliki Franco Baresi iz Milana, u Splitu nije pokazao ništa, osim promašaja protiv Mallorce. Kasnije je prešao u Rijeku i postupno nestao iz hrvatskog nogometa.

Leonard Bisaku: U "bilom" dresu nije pokazao bogzna što. Kasnije je igrao u Dragovoljcu i Slavenu, a sreću je pronašao u Južnoj Koreji. Krajem 2004. godine igrao je finale azijske Lige prvaka u dresu Seongam Chunme.

Irfan Islami: U posljednjem kolu prvenstva 96./97. zabio je pogodak za pobjedu pulske Istre na Poljudu. To je Splićanima bio dovoljan razlog da omalenog napadača dovedu u svoje redove. Nije se proslavio.

Viktor Pačo: Dok je igrao u Mariboru, najvatreniji navijači ljubičastih su čak i djecu nazivali po njemu. U Hajduku je trajao šest mjeseci, a u jednoj anketi Splićani su na upit "Tko je Viktor Pačo" odgovarali - španjolski slikar!

TRENER: IKO BULJAN - nagradno pitanje: Tko je bio trener Hajduka u sezoni kada je Croatia osvojila prvenstvo s 21 bodom viška nad Splićanima?

http://www.xtratime.org/forum/showthread.php?t=164619