Jedan od razloga neodlaska na tekme (po meni najvažniji) je opće loše stanje u državi, ali i cijeloj ovoj regiji. Ljudima je jednostavno teško odvojiti 30 - 50 kuna za ulaznicu na jednu prvenstvenu utakmicu. Znači, ako imamo cca dvadeset domaćih utakmica na sezonu (prvenstvo + kup) + pet prijateljskih, pa to puta cca 40 kuna ti je sve ukupno okruglih 1.000,00 kuna. Ako tu dodamo cca 40 kuna po utakmici za odlazak na neko piće nakon nje, evo ti godišnje troška od 2.000,00 kuna. Ako znamo da večina lčjudi zarađuje oko 2.500 - 3.000 kuna mjesečno, odnosno nešto preko 30.000 godišnje, gotovo 10% prihoda treba dati za odlazak na utakmicu. Računica je jasna.
Druga stvar (a ona je povezana sa prvom) je mogućnost gledanja nogometa kod kuće u fotelji. Razvališ se u fotelji, upališ TV i gotovo u svakom trenutku nači ćeš neku utakmicu, a ne moraš za gledanje iste izdvojiti ni kune. Opet je računica jasna: gledaš nogomet, ne plačaš ništa. Uz to nekad nije bilo moguće gledati toliko nogometa na TV-u pa je postojala veća želja za odgledati utakmicu u živo.
Komentirao bi i one koji govore o posječenosti engleskih klubova u drugoj ili trećoj ligi. Ja na to gledam ovako. Englezi su ludi za nogometom i činjenica je da im nijedan sport nije toliko razvijen kao nogomet. Jako sam objektivan ako kažem da ih tučemo s drugim sastavom i u košarci, i rukometu, vaterpolu, odbojci, čak i hokeju..... i to i u muškim i ženskim kategorijama. Mi bi htjeli da nam stadioni budu puni kao i u Engleskoj, ali isto tako da nam i dvorane budu pune. Mislim da to jednostavno ne ide tako. Oni su koncentrirani na nogomet i jednostavno žive za njega, a mi koji smo brojčano nekoliko puta manja nacija željeli bi biti vrhunski u svim sportovima (na sreću u vrhu smo u svemu, ali ne mogu samim time i sve dvorane i stadioni biti puni).
Slična situacija je i u drugim zemljama. Za one veće je jasno da su im stadioni puni, kad im grad u kojem je stadion ima i po duplo više stanovnika nego cijela Hrvatska. Da ne spominjem tu životni standard u Engleskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji..... u usporedbi s standardom u Hrvatskoj. Grad koji ima 4-5 milijuna stanovnika bez problema napuni stadion od 50-60 tisuća mjesta. I to večinom s obiteljima.
također bi usporedio odlazak na utakmicu nekad i danas. Nekad je bilo normalno otići na utakmicu, npr. jednom u dva tjedna, tamo se s nekim sastati... Danas je normalnije otići s nekim na kavu (piće), porazgovarati u miru. I na kraju nekad je gotovo svaka utakmica bila derby jer je na večem prosotru (cijela bivša Jugoslavija) bilo i više kvalitetnih klubova. Nije da sam nostalgičan prema bivšim vremenima, dapače, ali na većem prostoru, s većim brojem stanovnika, normalno je i da ima više kvalitetni igrača.
Ovdje je jedno pet-šest velikih razloga, zašto su nam stadioni prazni. Nije ih teško nabrojiti, teže je rješiti problem praznih stadiona.