Polako, polako ljudi.
Čovik ima svoje viđenje, sve je to legitimno, samo po meni previđa pitanje vlasnika.
Tko god bio vlasnik, on se ponaša na način da se za svoju imovinu brine - jer nije lud da mu imovina propada.
Kaže dobri naš postman1911 da ćemo s ovim samo prebacit odgovornost na razinu više, sa NOa na vlasnika, i da šta smo onda dobili, neću reć da je reka ništa ali u tom je smislu.
Naš dobri maiden opet kaže da je to ono šta nama triba, da vlasnik bude šef, jer to tako i je svugdi u poslovnon svijetu.
Ok, postman1911 kaže da se (de facto) vlasnik brine za tu imovinu na način da se: ne brine. Ok, maiden kaže da ima skupština pa da ga opet briga za neke stvari, i to je sasvim u redu, onda ipak ispada da se vlasnik brine. Šta je u svakom slučaju bolje nego da se ne brine, ja smatram da je to pozitivno. Ali, ne brine se dovoljno dobro, najbolji primjer je kamp.
Znači, tu dolazimo do onoga kad se pitamo kako to vlasnici ovih uspješnih klubova to reguliraju, iako i kod njih ima 100000 članova. Uvijek ima i uspješnih i neuspješnih primjera, a mene zanimaju oni uspješni. Govorio sam o skupštinama na koje se šalju ovlašteni zastupnici tolikog i tolikog broja članova, ili udruge, ili udruga, ali negdje stvar štima. Ne dvojim uopće postmane1911 da su 2010.ili koje već tko god je predložio ovo šta je sad da je to napravija jer je mislija da je to u najboljen interesu za klub (eno vidi prvi post na temi kakvo je raspoloženje vladalo te godine), neke su se stvari i riješile, ali ne dvojim (iako ti možda dvojiš) da trebamo ići nekim drugim putem od sadašnjega.
Kako sam i ranije pisa, to je proces, demokracija ima svojih nedostataka koje su još Sokrat i Platon istaknili, ali san pisa i o rješenju: o educiranju članstva... evo, doša je tu naš dobri picin dim, kaže znan da ništa ne znan, i sad gleda šta bi i kako bi.
Triba znat da smo svi manje više dalmatinci, a tu se kad se raspravlja - žestoko raspravlja. Pošalju se ljudi u neku stvar, ali to je sve kod nas dio našeg identiteta, pa se nema smisla prozivat drugoga, nego piši argumentirano i neka bolji pobijedi.
Postman1911 je doša ovdi u manjini je - a more bit da je u pravu. Neka čovika, neka kaže šta ima. Pritom će mu picin dim npr. vrjednovat najviše argumente, a ne popratni kolorit, ka i drugima. Ali demokracija je, i mora bit, ono di se drugoj strani triba dat da reče šta oće. A ova tema spada u takve, i neka takva i ostane. Postmane1911, ako dolaziš sa članskog foruma udruge, budi i ti takav, zalaži se da svak ima pravo iznijet svoje mišljenje, jer drugačije to nije demokracija...
Dakle, odgovornost treba bit na vlasniku, udruga ne triba bižat od nje ka Grad, nego uhvatit se u koštac s problemom.
Kako smo mnogi ovod pisali, sama udruga, na čelu sa svojin vodstvon, triba definirat di želi, po mnogin pitanjima, vidit svoju imovinu u idućen nekom razdoblju. To znači da se u vodstvo udruge biraju ljudi koji imaju jasan pogled na te stvari ka šta su infrastruktura, budžet, odnosi sa nogometnim savezom itd. Oni te svoje poglede tribaju prezentirat članstvu svojemu. Za pretpostavit je da će pogleda bit više, pa će i kandidata i pogleda i svega bit više. O tome se ima brujit u članstvu, tako da članovi budu educirani, zainteresirani i spremni donit odluku. I tad će izbori za vodstvo udruge bit festival demokracije, i tad će klub imat vlasnika koji zna šta oće!
Onda će se tražit i "izvođača radova" tih, koji nude operativce od A do Ž koji obećavaju da će provest to i to. Već educiranon članstvu, koje je samo izabralo ono šta oće, ne bi triba bit problem izabrat operativce za koje viruju da će najbolje izgurat taj posal. Primjetimo svi koliko je takva demokratskija praksa, baren u teoriji (a možda i u praksi) različita od ovega šta imamo sad.
Je li to tako u tin uspješnin klubovima ja ću iskreno reć da ne znan.
Ali vridi saznat kako je to tamo!
Nisan član već dugo (bija san), ne iden ni na utakmice, ali pogleda san lani svaku, stalo mi je do kluba, drago mi je da ovdi ima članova (iako ovo nije članski forum) koji će ove rasprave pročitat, možda nešto od ovoga usvojit, pa tako pridonit da klub bude uspješniji, na moju veliku radost!
Tako da osnivači udruge, iako je klub virujen daleko od onoga šta su tili prije 15 godina, imaju na šta bit ponosni, jer ipak članovi imaju još uvik perspektivu da jednog dana se ponašaju ka odgovorni vlasnici!
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda