Jedan je od vaših trenerskih postulata osobni odnos s igračima, da im treba izaći ususret kad im treba nešto privatno.

- To je human odnos, ponašam se prema igračima kako sam želio da se treneri ponašaju prema meni.

Je li onda izdaja kad se dogodi afera kao slučaj Caktaš?

- Ma ta je priča oko Caktaša preuveličana puta deset. Toliko o tome.

A dopada li vam se Simeonijevih 5-5-0 protiv Manchester Cityja? I za vaš Osijek kažu da igra pragmatično...

- Haha, i onda kažu da ja ne riskiram u igri. Pogledaj bodove u derbijima pa vidi tko riskira, a tko ne. A Simeone? Impresionira me njegova energija kojom vodi utakmicu, to je nemoguće, živi utakmicu. No nisam baš veliki fan njegovog stila. I igra drugačije od nas, brani se u niskom bloku dok mi napadamo visoko.

Puno utakmica vam završava 0-0 ili 1-0. U Dinamu je to bio problem jer tamo se traži i dojam, je li i u Osijeku?

- Ma dobivao sam ja i s Dinamo 1-0, i Inter, Istru, Slaven, Lokomotivu... i bilo je super, nitko nije prigovarao. Volim organiziran nogomet, s visokim pritiskom na protivnika, i zato s nama imaju problema sve ekipe koje se igraju nogomet i imaju pojedince koji, kad imaju prostora i vremena, mogu nešto iskreirati. Zato je svima teško s nama. Moji se igrači iscrpljuju više nego neki koji ne igraju tu fazu obrane, i onda je normalno da na svježinu šutne u rašlje, a utakmica završi 5-3. Bio sam drugačiji igrač, ali kao trener takve ne volim. Gdje god sam bio, imao sam isti stil, nisam se mijenjao. Kad netko vidi moju ekipu, odmah prepozna da je Bjeličina.

I to vam imponira?

- Tako bi trebalo biti. Ili si mlijeko ili si kava, ne možeš biti bijela kava. Moraš imati svoj identitet i to je naš, sviđalo se nekome ili ne. Što je moja momčad na terenu, to sam ja u privatnom životu. Disciplina i organizacija, pravovremenost i organiziranost. Kao što je moj ured - pokazuje nam rukom oko sebe - nema tu nereda. I kod mene doma sve je na svom mjestu, takva mi mora biti i ekipa.

A sa svojim bivšim igračima? Traje li vaš prijateljski odnos s, recimo, dinamovcima?

- Traje. Ne želim o imenima da oni ne bi imali problema, ali održavam odnose sa svojim bivšim igračima. Gajimo pošten odnos, i nedavno kad mi je majka umrla, od svih ljudi iz Dinama čije brojeve imam možda mi jedan ili dvoje nisu izrazili sućut. Toliko poštovanje imaju prema meni i ja prema njima, maksimalno korektan odnos, vidimo se i čujemo. Ali to su razgovori o obitelji, a ne o nogometu.

A sa Zdravkom i Zoranom Mamićem?

- Sa Zdravkom sam imao jedan poziv u ove dvije godine, i to oko Leovca. Nazvao me i uspjeli smo dogovoriti Marinov prelazak kod nas, shvatio je da ga treba pustiti u Osijek.

A neki ce opet tumaciti onako kako zele...