Nenad Bjelica kvalitetan je trener koji je ostvario uspjehe i u Dinamu i u nekim drugim klubovima koje je trenirao. Njegove zasluge u europskom proljeću Dinama nakon pola stoljeća su neosporne, no isto tako treba biti iskren i reći kako je hrvatski klub imao zaista prolaznu skupinu. Prvo zbog činjenice da u njoj nije bilo niti jednog kluba iz liga 'Petice', a onda i zbog činjenice da su Fenerbahče i Anderlecht u to vrijeme prolazili veliku krizu. I druga europska sezona mu je bila dobra. Pamti ga se po onoj velikoj pobjedi protiv Atalante i općenito dobrom učinku u zahtjevnoj skupini, u kojoj je samo zbog gluposti Théophilea ostao bez osmine finala LP. Ipak, treba reći kako su rezultati 'njegovog' Dinama u Europi izgledali veći, nego što su to zaista bili, zbog niza trauma koje su Modri doživjeli tijekom te mitske potrage za europskim proljećem. Nije Bjelica s Dinamom u Europi učinio ništa spektakularno, nego Dinamo prije njega nije postizao rezultate u skladu s mogućnostima, pa je onda i to famozno prezimljavanje poprimilo epske dimenzije. Pokazale su to i godine nakon njegovog prvog mandata u Zagrebu, u kojima su Modri imali još nekoliko respektabilnih europskih ostvarenja. Nakon što je Bjelica otišao, Dinamo se prošetao skupinom EL, pobjeđivao je Tottenham, eliminirao Betis…

Da je najbolji trener na svijetu, nije, ali da je na višoj razini od većine HNL trenera, to je sigurno. Bjelica je trener čiji se rukopis na terenu vidi,  njegove momčadi puno bolje izgledaju kad su kvalitetom inferiorne i kad rezultat moraju ostvariti disciplinom, trkom i reaktivnim nogometom, nego kad mu protivnik prepusti loptu i kad je on taj koji mora stvarati igru.

Što se učinka u domaćim natjecanjima tiče, tu je isto bio uspješan, no opet ništa ekstra. Došao je na kraju sezone 2017/2018, pa mu se teško može taj naslov pripisati, ali recimo da Kup može, jer je vodio finale, to je ona utakmica s Hajdukom u Vinkovcima.

U jedinoj cijeloj sezoni koju je odradio uvjerljivo je uzeo Prvenstvo i izgubio finale Kupa od Rijeke. Druga sezona bila mu je ona 'korona sezona'. Zbog poznatih razloga, dobio je otkaz i nije ju odradio do kraja, ali naslov mu se može pripisati. U kupu je ispao od Rijeke u četvrfinalu. Dakle, ako se sagleda njegov učinak u HNL-u i Kupu, čisto rezultatski nije to ništa što treneri Dinama prije i poslije njega nisu ostvarili. Čak bi se moglo reći da je u Kupu malo i podbacio, jer Dinamo uvijek cilja dvostruku krunu, a on je dvije sezone zaredom gubio od Rijeke.

Na raspolganju je imao dobru momčad, ali treba priznati kako je dobar dio igrača baš on afirmirao. Voli dovoditi svoje igrače, što može biti 'plus', no može se okrenuti i u 'minus' nakon što ode iz kluba.

Bjeličine epizode nakon prvog odlaska iz Dinama (Osijek, Trabzonspor, Union Berlin) generalno gledajući i nisu bile baš uspješne i imaju jednu zajedničku točku. Na početku sve to izgleda lijepo, ali na kraju završi tenzijama, nezadovoljstvom i otkazom. Tako je, uostalom, bilo i za njegova prvog mandata u Dinamu.

On će dignuti ovaj Dinamo, to nije sporno, no to realno nije ni teško, ako uzmemo u obzir kako Modri izgledaju u posljednje vrijeme. Njegov rukopis vidjet će se praktički odmah, posebno u fazi obrane, ovakve šamare i 'porcije' koje je Dinamo primio u posljednjih desetak dana sigurno nećemo gledati dok je on na klupi. Ni u ovom slučaju taj famozni pozitivni šok neće izostati, štoviše, kod Bjelice je on uvijek posebno izražen.

Što se tiče nastupa izvan terena, u većini slučajeva pristupačan je i pristojan u komunikaciji, no kao i svaki drugi trener i čovjek općenito, i on u trenucima kad ga rezultat ne služi, iskazuje nervozu i dvostruke kriterije. Pa će, tako, kad njegova momčad iz praktički jednog udarca na gol dobije utakmicu u kojoj je bila u podređenom položaju 90 minuta, reći kako je pobjeda zaslužena, dok će nakon utakmice u kojoj se njegova momčad ispromašivala pa na kraju izgubila, biti vidljivo ljut, odgovarati šturo, razloge poraza tražiti u nesreći, a ponekad uopće neće doći pred medije, nego će poslati pomoćnika. Isto tako, kad sudačke pogreške idu njemu u korist, reći će kako ne komentira suđenje, dok nakon grešaka na štetu njegove momčadi zna reagirati na vrlo buran i neprimjeren način. Generalno, iako se to na prvu ne vidi, riječ je o poprilično 'zeznutom' karakteru, prilično teškom za suradnju. Njegovo ponašanje nekad stvarno odstupa od imidža koji gradi u javnosti.

Ovako gledajući sa strane, stječe se dojam da se Bjelici toleriraju neke stvari koje se drugim HNL trenerima ne bi. Općenito, mislim da je on postao nekakav mit, da ga se malo precjenjuje. Uspjesi mu se preuveličavaju, a neuspjesi opravdavaju. Činjenica je kako je uspio izgraditi dobar imidž, na tome mu se može čestitati. Očito ima kvalitetnu ekipu oko sebe. Meni je, recimo, čudno kako je on dospio u Union. Imamo dobar bundesligaški klub koji igra Ligu prvaka. Nijemci ako nečeg imaju, imaju golmana i trenera takve klase. A oni dovedu Bjelicu, i to nakon njegove ne baš uspješne epizode u Turskoj.

Mogli bi reći kako je Nenad Bjelica općenito vješt čovjek i kako zna prodati svoj proizvod. Po meni, dobar trener s još boljim PR-om.