Kad 40+ godina ne mozes ostvarit zeljeni rezultat u Europi i onda to napokon uspijes, logicno je da ce se to "preuvelicavati".

A mozda, samo mozda, tih drugih rezultata ne bi ni bilo da nije bilo ove sezone o kojoj pricamo i onda odmah prve sljedece, kad je Dinamo bio na pragu ulaska u 16 najboljih klubova Europe. Dok sam ziv sanjat cu sudacku nadoknadu protiv Shakhtara...

Tu se slažem. Zbog tih 50 godina europskog posta se stvorila takva atmosfera, da su rezultati koji su po meni primjereni klubu ranga Dinama poprimili epske razmjere. A zapravo je ono prije bio podbačaj. Tu Bjelica svakako ima zasluge, što je promijenio mentalitet kluba i utabao stazu za dalje.

Kao i uvijek, nedostaje realnosti u analizama. Nije čovjek čarobnjak, ali nije ni diletant i neznalica.

Rušili su i veće klubove, ali su to bile Bjeličine šablone, Zoki Mamić je utakmice postavljao kao Bjelica nekad. 

Mislim da Bjelica spada u onu kategoriju trenera koji je kao relativno dobar igrač (ali ne i vrhunski kao primjerice Bilić, Kovač i Prosinečki, koji su ipak u igračkom smislu imali stepenicu bolje karijere, naročito Prosinečki) logično pošao za trenera. Tu se probijao i pomalo u sjeni gradio karijeru, a prvi highlight dogodio mu se dolaskom u Austriju Beč koja je osvojila bila naslov, no nije se tu dulje zadržao. Ipak karijera mu je još bila u uzlaznoj putanji. I dogodio se Dinamo. Mislim da je to bio vrhunac njegove karijere.

Nekako su kod Bjelice, Tudora, Kovača, Jurića izraženi ta crta autoriteta, ali ne prirodno vođenog, nego onog "naučenog", što podrazumijeva da ne trpe druge zbog čega djeluju kao "tempirana bomba". Nikada ne znaš kako će ići. Jednom se stvarno poklopio rezultat, ali kasnije ide to teže, brže mijenjaju klupu i sve ide prema otkazu prije isteka ugovora. Gattuso je u dosadašnjem dijelu godine zapravo iznenađenje, poznavajući ga kao igrača koji na neki način dijeli iste crte sa spomenutim trenerima uključujući Bjelicu.