Mislim da Bjelica spada u onu kategoriju trenera koji je kao relativno dobar igrač (ali ne i vrhunski kao primjerice Bilić, Kovač i Prosinečki, koji su ipak u igračkom smislu imali stepenicu bolje karijere, naročito Prosinečki) logično pošao za trenera. Tu se probijao i pomalo u sjeni gradio karijeru, a prvi highlight dogodio mu se dolaskom u Austriju Beč koja je osvojila bila naslov, no nije se tu dulje zadržao. Ipak karijera mu je još bila u uzlaznoj putanji. I dogodio se Dinamo. Mislim da je to bio vrhunac njegove karijere.
Nekako su kod Bjelice, Tudora, Kovača, Jurića izraženi ta crta autoriteta, ali ne prirodno vođenog, nego onog "naučenog", što podrazumijeva da ne trpe druge zbog čega djeluju kao "tempirana bomba". Nikada ne znaš kako će ići. Jednom se stvarno poklopio rezultat, ali kasnije ide to teže, brže mijenjaju klupu i sve ide prema otkazu prije isteka ugovora. Gattuso je u dosadašnjem dijelu godine zapravo iznenađenje, poznavajući ga kao igrača koji na neki način dijeli iste crte sa spomenutim trenerima uključujući Bjelicu.