kao i obično, dobio sam potvrdu mada za ovaj post dobih samo sedam minuseka(očekujem i jače za ovaj jer je forma uvijek bitnija od suštine).. 

evo i red pohvale za Karina nakon što je dobijao grozne kritike za neke od posljednjih tekstova/analiza na omraženom "index.yu".... fino je apostrofirao probleme koje su Niku koštale(premda mi je to bilo od početka čudno jer ipak je friško ostvario veliki overachieving u Bundesligi i preko njih stigao do trofeja, bio je njihov igrač kao i brat Robi također, a i bivši A i U21 izbornik,dakle lijepe reference) i zašto je njegov asistent i potom nasljednik za malo vremena načinio da mnogi Bayern od otpisanog za euro vrh svrstavaju u sam elitni ešalon..

https://www.index.hr/sport/clanak/zasto-je-bayern-bolji-danas-nego-pod-kovacem/2186172.aspx
Kovač je s Bayernom osvojio prvenstvo i kup lani, a uz sve turbulencije ove sezone dobro je stajao na svim frontovima. Kovača nije smijenio izostanak rezultata, nego drugi faktori koji su za klub poput Bayerna ponekad važniji od samog rezultata.

Niko je već od prvog dana stigao na nepoznat teren. U Bayernu nije dovoljno osvajati naslove, treba ih osvajati sa stilom. U Bayernu nije dovoljno biti marljiv trener koji strpljivo obavlja svoj posao, već trener klubu treba dati novu dimenziju. Trener je zadužen za to da Bayern dobro kotira i na terenu i izvan njega. To Kovač nije shvatio (ili se barem nije ponašao u skladu s tim) i zato je na klupi Bayerna od početka bio na stranom terenu. Četiri trenera koji su prije njega vodila Bayern bile su superzvijezde – Van Gaal, Heynckes, Guardiola i Ancelotti. 

To je sasvim dovoljan podatak da se shvati koliko breme nosi svaki idući trener. Kovaču je nedostajao taj faktor X koji trener takvog kluba mora imati. Neki, poput Zinedinea Zidanea, takav su faktor sagradili na veličanstvenoj igračkoj karijeri. Drugi, poput Pepa, to su napravili izgrađivanjem prepoznatljivog stila igre. Treći, poput Nagelsmanna, to su napravili time što su se vrlo brzo eksponirali kao mladi, progresivni treneri s fantastičnim idejama. 

Flick je u odnosu na Kovača svoj društveni kapital i kredibilitet stekao skoro odmah, iako je bio dio njegovog stožera. To je uspio tako što je Bayern oslobodio pretjeranih "nameta u igri" i učinio ga jednostavno puno zabavnijim klubom za gledatelje. To je uspio i zahvaljujući karizmatičnom pristupu. Za razliku od Kovača koji je uvijek djelovao kao promatrač procesa u kojem glavnu ulogu igraju igrači i uprava, Flick je uspio kreirati sliku da je baš on Bayern učinio strojem kakvim je danas. I pritom nije ni najmanje bitno koliko je to istinito. Konačno, bez obzira na multikulturalnost svjetskog nogometa, Flicku ni najmanje nije odmogla činjenica da je Nijemac. 

Kovaču se zapravo za mandat u Bayernu nema puno toga zamjeriti. Svoj posao odradio je sasvim dobro, ali je postao kolateralna žrtva lošeg tajminga, statusa quo s momčadi kojoj su jako trebale promjene i činjenice da se nikad nije etablirao karizmom.