hitro.hr je napisao/la:
ja navijam za dinamo i poštujem lik i djelo nika kranjčara, sve što je on prošao i ono što je danas. ali tome nije bilo oduvijek tako!
Vidi cijeli citat
To što je na leđima imao ogroman medijski pritisak mu jest dobrim dijelom predstavljalo teret, ali to je opet zanemarivo kad se uzmu u obzir brojne privilegije koji je imao kao sin Dinamove legende. Od prvog dana kad je počeo trenirat vjerovatno svi koji su bili zaduženi za njegov razvoj su morali dat sve što mogu i ne mogu da od njega naprave velikog igrača. Nijednom sportašu nikad u Hrvatskoj se nije toliko pomagalo kao njemu. Čovječe, za njega se znalo već kad mu je bilo 14-15 godina. Za juniore uopće nije morao ni igrat, već sa jedva napunjenih 16 je postao standardan u Dinamu, a sa 17 i kapetan te dobio potpunu slobodu u igri. To sigurno ne bi bilo tako da se ne prezive Kranjčar. Zatim je Barić doživio medijski linč zato što ga nije vodio u Portugal, siguran sam da se tako ne bi interveniralo za nekog drugog igrača. Onda slijedi prelazak u Hajduk, dok izbirljivu splitsku publiku igrač može zadovoljit tek nakon 10-ak dobrih utakmica za Hajduk, njemu je bilo dovoljno to što je sin Dinamove legende. Nezapamćen, usudit ću se reći smiješan, doček za jednog igrača, onakvo nešto nije ni Ronaldo doživio kad je dolazio u Real. Tada je mogao skroz igrati bez pritiska i za bilo kakav potez, bio dobar ili loš, dobivao je pljesak s tribina. Cicini dolazak u reprezentaciju mu je omogućio konstantno igranje u udarnoj postavi, praktički jedini nezamjenjivi uz Pršu i Srnu, a tada čak ni u Dinamu nije igrao u udarnoj postavi. Sve to mu je i omogućilo takav transfer. Tada je tih 5 milijuna eura bila sjajna cijena, a igrao je u Hajduku koji je tu sezonu nakon koje se prodao završio na 5.mjestu HNL. Sada nema šanse da se neki igrač Osijeka proda za takve pare u Englesku, nema tu podršku. Kažem da je bilo i negativnih stvari u tome što se preziva Kranjčar, ali to je ipak nosilo daleko više pozitivnih.
Hajmo i ovdje napravit usporedbu s Lukom, ovo je također jedan od razloga zašto mi je Luka puno draži iako mi je Hajduk draži od Dinama. Zato što se za sve morao izboriti sam, bez ičije pomoći i uz brojna ismijavanja. Odmah bi ga mnogi ismijavali čim bi ga vidjeli koliko je visok, bolje reći nizak. Modrić je bio uvjerljivo najbolji junior Dinama, ali to nije bilo dovoljno pa je s 18 poslan prvo poslan na posudbu u Zrinjski. Nije bilo dovoljno ni to što je bio najbolji igrač Zrinjskog pa i cijele lige, poslan je na posudbu u Inter. Inter je s njim bio dugo prvi s velikom prednošću, a tek Lukinim odlaskom na polusezoni je počeo padati. Da su Niku ovako slali na posudbe, svi mediji bi pojeli Mamića. Cici nije bilo dovoljno to što je najbolji igrač HNL, pa je u reprezentaciji minute dobivao na kapaljku. Nije bilo dovoljno ni što je bio igrač utakmice protiv Argentine (tada je igrao samo zato što je popunjavao rupe), ipak je jako malo igrao na SP, a ono malo što je odigrao je bilo odlično.
Eto, otvorio sam dušu da vam objasnim zašto više volim Modrića, a kod Marušića i ekipe to odmah znači da si kompleksaš i da mrziš Kranjčara. Nisam ovo mislio pisati jer ne volim pisati protiv hrvatskih sportaša, a ovaj post se može protumačiti kao protiv Kranjčara, ali ste me toliko iznervirali s uzdizanjem Kranjčara u nebesa da mi je jednim dijelom i drago što je jučer igrao malo slabije, da se napokon malo spustite na zemlju. Pogledajte samo komentare pojedinaca uoči jučerašnje utakmice, za ludnicu. Znam da ćete reći da se šalite, ali kažu da u svakoj šali ima malo istine. Kod vas je sigurno ima, i to ne tako malo.
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine