Jučerašnji spektakl na svetom Wembleyu bio je pravi sportski doživljaj. Niko Kranjčar me svaki put sve više i više iznenadi koliko je napredovao iako je uvijek na samom vrhu igre. Definitivno je najbolji igrač pobjedničke momčadi, ali to je takav timski igrač da je to gušt gledati, nema kod njega samopromocije, sebičnosti iako zna da zna bolje od svih. Dosta je pogledat onu asistenciju petom za gol šansu (nema puno igrača na svijetu koji znaju dati onakvu loptu, možda par brazilaca i 2 u Europi), prodor kroz trojicu koja ga pokušavaju srušiti....
Slovenski komentator (gledao drugo na SLO2) koji kad vidi ovog da ima loptu zna da mora podignut razinu glasa jer će se nešto dogoditi. To je ona podsvjesna reakcija, kao kad vidiš neki prirodni fenomen pa ti se rašire zjenice...  E to je Niko Kranjčar. Znaš ono kaže Diara, Muntari pa KRANJČAR. Kužite Zidanei? Pavoni ovo ne mogu skužiti, ali neka čitaju. Ponavljanje je majka znanja! I nakon svih vrhunskih akcija prema naprijed za koje znamo da ih ima, on stigne uklizati i zaustavit kontru. E to je kompletan igrač, to je veličina, to je prvi hrvatski pobjednik najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu, to je Niko Kranjčar.