Mamić me je želio uništiti kao igrača
Piše: Nikica Vukašin
Dan
nakon pobjede u FA kupu s Portsmouthom, hrvatski nogometni
reprezentativac Niko Kranjčar odlučio je prekinuti dvogodišnju šutnju
za hrvatske medije
Dvije
je godine šutio po vlastitom zavjetu. Osobnu “omertu” proglasio je
nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, kratko objavio da za hrvatske
medije više ne govori, da ne daje čak ni izjave. Nije želio
objašnjavati razloge, iako nije bilo teško zaključiti da je pogođen,
možda i ogorčen zbog svih onih priča o tome kako je mjesto u
nacionalnoj momčadi dobio zato što sastav određuje tata. Mnogi su
vjerovali da će ga ljutnja proći i da će, čim se lopta zakotrlja,
Niko Kranjčar opet
biti onaj stari uljudni dečko koji govori odmjereno, pristojno. No,
nagovaranja su udarala kao u kameni zid. “Kad odlučim nešto reći, prvi
ćete dobiti priliku”, obećao mi je.
Trebalo mi je vrijeme šutnjeU međuvremenu su Kranjčarovi razapinjani i otac
Zlatko ostao
je bez najavljivanog novog ugovora u HNS-u. Nije htio pognuti glavu i
priznati “ja sam pogriješio” kao što su to u Rusanovoj tražili od
njega. A Niko je još više stisnuo zube i vratio se u svoj drugi
najdraži klub, u Hajduk. Zatim je prešao u Portsmouth, promijenio ligu
i ambijent, ali je i dalje preskakao hrvatske medije, čak i na
reprezentativnim pripremama i utakmicama. Uoči prijateljske utakmice s
Nizozemskom u Splitu rekao mi je da će biti spreman za razgovor kad
završi sezona u Engleskoj. I evo, nakon najbolje sezone Portsmoutha i
osvajanja FA Cupa, nakon velikog karusela kroz kordon od 250.000 ljudi
koji su došli pozdraviti osvajače dok su u otvorenom autobusu satima
kružili gradom, našli smo se u salonu hotela Marriot u Portsmouthu.
- Spreman sam za razgovor - jednostavno je rekao Niko.
• Zašto toliko uporna i duga šutnja?-
Jednostavno sam tako odlučio, u jednom se trenutku prelomio. Bio sam
pogođen svakodnevnim negativnim pisanjem o meni i ocu, tim pričama o
nepotizmu. Za sve što nije bilo kako se na SP-u očekivalo, krivci su
bili Kranjčari. Nisam odgojen tako da uzvraćam udarce pa sam odlučio da
je najbolje šutjeti, pustiti neka piše što god tko hoće, a moje je da
igram. Bilo je teško i bolno trpjeti kako se razapinje i mog oca i
mene. Osim toga, i dalje sam bio medijska igračka, nije bilo kluba u
koji me nisu prodavali, pa onda brzo objavljivali da mi je transfer
propao, a sve je bilo bez osnove. Vrijeme šutnje mi je, sad kad se
osvrnem, baš trebalo da očistim glavu i sve prebolim.
• Mislite li da je sve počelo prije, vašim sukobom u Dinamu, pa senzacijom kad ste kao Dinamov kapetan otišli u suparnički tabor, Hajduk? Možda bi svaki drugi prelazak bio shvaćen i razumljiv nakon sukoba s Mamićem, ali u Hajduk? To je, naravno i obrnuto, kod nas neoprostivo?-
Jasno mi je da je to bila senzacija, ali moja je savjest čista. Ja
nisam ni iz kakvog revolta ili interesa otišao iz Maksimira na Poljud,
nego sam de facto otjeran iz Dinama. Ali, dinamovac sam uvijek bio,
ostat ću do kraja života i nitko mi to ne može oduzeti. Znam da mi dio
Dinamovih navijača to nikad neće oprostiti i ne žele prihvatiti
činjenicu da nisam otišao svojom voljom, ali što mogu? S tim se mora
živjeti.
• U Splitu ste dočekani kao kralj i još nije nestao onaj grafit ‘Nikograd’.-
Split me je primio fantastično. Onakav doček i prijem za dojučerašnjeg
kapetana Dinama... To je bilo kao najljepši san. Splitu i Hajduku
uvijek ću biti zahvalan, i to razdoblje pamtit ću cijeli život. Tamo
sam dobio podršku, ljubav i sigurnost.
• Vjerojatno nije bilo lako odlučiti o odlasku u Split?-
Nije bilo ni teško jer kad su me ostavili u Zagrebu, a svi su ostali
otišli na pripreme, bilo mi je jasno da mogu nestati kao nogometaš, da
je zapravo cilj uništiti me. Platio sam ja jer kao kapetan momčadi
nisam dao da se pljuje po igračima nakon što smo izgubili prvenstvo u
Zadru, nisam pristao da nas se zove ‘pič......’, a kad se pobjeđuje, da
su oni ‘gore’ najzaslužniji. Onda je došao onaj
Mamićev prijedlog
da nam se svima smanje ugovori. U redu, rekao sam, smanjite mi ugovor,
ali i odštetu kada budem odlazio. I tada je eksplodirao, počeo pravi
obračun sa mnom. Morao sam otići, a mogao sam samo u Rusiju, gdje je
još bio otvoren prijelaz, ili u Hajduk. Kad sam dobio signal da me
Split želi, u sekundi sam odlučio.
• Plaćali ste to uvredama, transparentima ‘debela svinja’, ružnim skandiranjima, čak i svinjom odjevenom u vaš dres. Rugalice su pjevali čak i vaši dojučerašnji suigrači?- Mislite na
Ćorluku?
U općem slavlju svi mogu zapjevati i ono što zapravo ne žele. Tako sam
i ja to shvatio, a on me poslije nazvao, ispričao se i nema tu ničega.
Mi smo prijatelji, u reprezentaciji smo zajedno, družimo se. U svemu
tome što se događalo, a događalo se i ružno, ja zapravo nikome nisam
ništa uzeo za zlo.
Komunikacija s Mamićem
• Zaobiđete li danas Zdravka Mamića kad ‘naletite’ na njega?-
Pozdravim ga i javim se kad ga sretnem u avionu, na aerodromu. Mlađi
sam i odgojen tako da prvi pozdravim. Znam što je sve govorio,
izjavljivao ružno o obitelji Kranjčar, pa i ono ‘da nas sve nabije...’,
ali to je njegov stil, a ja imam svoj način života i odgoja. To mi je
ljeto bilo strašno teško, ali sve je ipak ispalo dobro. U najjačoj sam
ligi svijeta, osvojili smo najcjenjeniji engleski trofej, pred nama je
Europsko prvenstvo. To su velika zadovoljstva jer Portsmouth nije klub
s vrha, ali osvojio je tako važan trofej, a jedan Arsenal tri godine
ništa! Hrvatska je na Euru, a nema Engleske - zemlje koja ima najjače
klubove, najbolje uvjete i nudi najveći novac. I u toj zemlji četiri
hrvatska igrača igraju u Premier ligi.
Niko kaže da je osobno veoma sretan. Iza njega je veliki trofej u drugoj godini na Otoku,
Harry Redknapp je
složio dobru momčad, imaju i većih ambicija, moraju preskočiti samo
jednu prepreku da uđu u Ligu Uefe. Kad se vrati s Eura, dobit će kuću,
voli svoju
Simonu, vozi Range Rover, ima dogovoren razgovor o novom poboljšanju uvjeta...
-
Kad se osvrnem, osvrnem se s ponosom. Osvojio sam prvenstvo s Dinamom i
Hajdukom, sad i FA Cup kao jedini Hrvat u 127-godišnjoj povijesti tog
natjecanja, a tek su mi 24 godine - zaključio je Niko Kranjčar.
U skupini nas nitko ne može pobijediti
• Što naša reprezentacija, koja na posljednja tri velika natjecanja nije otišla dalje od prvog kruga, može na Euru 2008.?
-
Možemo čak i do kraja. Imamo kvalitetu čak i za takvu senzaciju.
Najbitnija je prva utakmica. Da, znam, svi kažu da je Austrija
autsajder, ali Austrija je domaćin i imat će strašan motiv, zanos,
atmosferu. Dobijemo li tu utakmicu, onda imamo sve pred sobom. Iskreno
rečeno, ne vidim tko nas u grupi više može pobijediti. Čak ni Nijemci.
Strašno će nam nedostajati Eduardo. On je igrač koji je paklen u kaznenom prostoru, daje lake golove i najviše nas je u ovim kvalifikacijama zadužio. Kao i Srna prije.
Još iz juniorskih dana znam kakav je Eduardo igrač. Uvijek je bio
kvaliteta više. Uostalom, i u Arsenalu je zabijao te postao standardan
kod Wengera, a to je dokaz kvalitete.
Niko
je u Austriji kao kod kuće. Ondje je živio devet godina, išao u školu,
ali uvijek napomene kako se često krivo piše da je rođen u Beču.
- Ne, ja sam se rodio u Zagrebu - naglašava Niko.
|
Kod Bilića igram bolje nego s tatom -
Tijekom SP-a u Njemačkoj govorili su i pisali da igram jer mi je tata
izbornik i stalno je iznad mene visjela nekakva sumnja. Sad mi otac
nije izbornik, a kod Bilića igram standardno
i bolje nego onda. Zaboravilo se da smo kvalifikacije za SP prošli bez
poraza, da smo odlično igrali protiv Brazila i tek nesrećom izgubili. I
još jedan detalj: ključna utakmica na kraju bila je s Australijom i
trebala nam je pobjeda, zar ne? Ja sam izišao iz igre kod 2-1 za nas, a
ušao je Modrić!
|
Modrić će se lako prilagoditi
• Kao igrač s dvije godine iskustva na Otoku, kako predviđate uklapanje Luke Modrića?-
Luka je izvanredan igrač i uopće ne sumnjam da će se lako prilagoditi.
On zna i može. Luka je igrač koji se svugdje dokazao i sam izborio.
Prošao je naporan put, bio na posudbi u Zrinjskom gdje je igrao sjajno,
ali ni to nije bilo dovoljno da ostane u Dinamu pa je otišao u
Zaprešić. Sjećate se, tada je Inter bio najveća prijetnja Hajduku za
naslov. Konačno je dobio šansu u Dinamu i vidite gdje je stigao.
Jednako je tako i u reprezentaciji. Znam kako on igra i razmišlja, za
njega neće biti problema, a naruku mu sigurno ide i to što mu je trener
u klubu Španjolac jer je to bolje nego da mu je prvi trener Englez.