ZAGREB - Idućih 25 dana trojica nogometaša bit će najveći hrvatski neprijatelji, ako se riječ “neprijatelj” uopće smije koristiti u sportskoj terminologiji. Brazilac Ronaldinho, Japanac Nakamura i Australac Mark Viduka razlog su strepnje hrvatskih nogometnih navijača, koji očekuju proboj Kranjčarovih izabranika barem u drugi krug SP-a.

Ronaldinho je najbolji igrač na svijetu, uspoređuju ga s Peleom i Maradonom i bit će to najteži posao za hrvatsku obranu, kojom se dičimo kao najboljim dijelom momčadi. Iako i ta obrana na zadnjim test utakmicama kiksa, za vjerovati je da će Šimić, Robert Kovač, Tomas i Šimunić (ako se oporavi) uspjeti ukrotiti brazilske majstore. Makar, nikad nisu bili na težim kušnjama!

Nakamura je najbolji japanski nogometaš, kao što je i japanska vezna linija najbolji dio njihove momčadi. Nakamura, Nakata, Ono i Inamoto (Fukunishi) magični su “samurajski” kvadrat, među kojima ime Shunsuke Nakamure (28) najjače svijetli.

Prije osam godina Hrvatska je igrala tešku utakmicu s Japanom i pobijedila 1-0, zahvaljujući upornosti Davora Šukera i velikom danu Dražena Ladića. Danas nemamo golgetera šukerovskog “nosa”, a niti golmana kojega bismo smjeli usporediti s Ladićem. Ivan Klasnić samo povremeno igra šukerovski, a niti jedan od trojice golmana ni približno ne brani kao što je branio Ladić na tom Svjetskom prvenstvu. Sjetimo se samo tri njegove briljantne partije protiv Japana, Njemačke i Nizozemske i odmah će nam biti jasno da nas na “utakmici istine”, protiv “kamikaza”, čeka teška, možda čak i nemoguća misija. Jer, Japan je jači nego devedesdetosme, a Hrvatska je, ruku na srce, ipak slabija.

Mark Viduka je naš stari poznanik, sjećamo ga se iz dana dok je branio boje zagrebačkih modrih. Guus Hiddink mu je dodijelio kapetansku vrpcu i taj australski Hrvat će biti i najveća prijetnja našim ambicijama. U paru s Kewellom figurira kao jedan od boljih tandema na turniru.

U Viduki će gorjeti inat! Šteta što HNS nije bio agilniji, mogao ga je vrbovati za hrvatsku reprezentaciju, ali činovnici su bili pasivni, makar je i pokojni predsjednik Franjo Tuđman nagovarao Viduku da pristupi pod hrvatski nogometni barjak.

Cico Kranjčar je “nakrcao” program s četiri teške test utakmice. Je li to bila pogreška? Program je prenatrpan, igrači su umorni, malo je vremena za uvježbavanje taktičkih elemenata, malo je vremena i za trening, jer puno vremena oduzimaju putovanja, selidbe...

Izbornik je promašio i nepozivanjem Vugrinca i Eduarda da Silve, ali to je već lanjski snijeg. U ovom času, kad bi se potpuno trebao posvetiti pripremi momčadi za tri velika iskušenja, Cico Kranjčar vodi tihi rat s publikom, medijima, kritičarima i Zdravkom Mamićem. U njemu gori inat do neba, ne želi da mu ulica i mediji “prčkaju” oko momčadi, a posebno je osjetljiv na spomen sina Nike, zbog kojega je zaratio s cijelim svijetom.

Razapet između ljubavi i dužnosti, branit će ga do zadnje kapi krvi, iako taj inat neće donijeti ništa dobrog. Ni općoj atmosferi, ni Niki Kranjčaru, koji će na kraju ispasti velika žrtva. Jer, Niko ne može bitno popraviti igru, a izborniku ne pada na pamet gurnuti na mjesto playmakera Luku Modrića. Cicino “ne okreći se, sine” srušit će dobro raspoloženje među hrvatskim nogometnim navijačima, jer je pitanje Nike Kranjčara postalo “najvažnije sporedno pitanje u državi”.

I dok se ovdje ratuje zbog izbornikove tvrdoglavosti oko Nike Kranjčara i Luke Modrića, u Brazilu se postavlja pitanje - koja je kombinacija bolja: Didi, Vava, Zagallo, Pele i Garincha ili bolje zvuči Kaka, Ronaldinho, Ronaldo, Robinho i Adriano? Nama je manje važno tko je bolji, važno je kako ukrotiti pet “vanzemaljaca”...

Stručnom stožeru milijun eura?

Iza debelih zidova našeg trening kampa “kuha” se i oko podjele nagrada, iako predsjednik Marković pokušava ugasiti taj neugodni požar. Dijeli se 6,000.000 eura, od čega će igračima pripasti 2,500.000. Koliko će od toga podijeliti stručni stožer? Barem milijun!