POJAVA Nike Kranjčara na okupljanju reprezentacije u zagrebačkom hotelu Sheraton izazvala je daleko najveću pozornost. No, Niko kao Niko, i dalje ništa ne zna o svom transferu i ne želi razgovarati o izrugivanju kojem je svakodnevno izložena njegova obitelj od strane okorjelih Dinamovih navijača.

Zgadilo mu se, tvrdi. A kako i ne bi nakon svega što je prošao sa svoje nepune 22 godine. Pa sve i da jest lijen koliko govore, sve i da ne postane novi Zinedine Zidane, sve i da mu otac još deset godina bude izbornik, nije zaslužio da ga se pljuje i omalovažava. Ako zbog ničeg, onda jer je dečko dokazao da zna i gotovo.

"Što da kažem, više me ništa ne čudi. Tužno je što se takve stvari događaju kod nas, ali o tome sad ne želim. Kao ni o svom transferu. Došao sam ovdje na pripreme uoči Svjetskog prvenstva i to mi je glavna preokupacija. Svi smo jedva dočekali da se okupimo i među nama vlada sjajna atmosfera. To što je moj tata izbornik naše reprezentacije, uopće nije toliko bitno koliko drugi prezentiraju. Drago mi je što je tako jer smatram da je odličan trener. No, ponekad osjećam određeni pritisak, što bih izdvojio kao lošu stranu." - u startu je Niko preduhitrio pitanja na koja ne želi ili ne zna odgovoriti.

Nas su, potom preduhitrili sveprisutni leteći Japanci koji hrvatsku reprezentaciju prate u stopu gdje god da se pojavi. Bilo da se radi o treningu, ručku, a da ne govorimo o press konferenciji, japanski novinari osjećaju se pozvani. Nismo mogli, a da se ne nasmijemo kada je jedan od njih Niki kazao da u dalekom Japanu ljudi smatraju kako fizički nevjerojatno nalikuje na Davida Beckhama.

"Lako za to, volio bih ja da igram kao Beckham." - spremno je odgovorio na odličnom engleskom, pa se prebacio na temu koja ga je ipak više zanimala.

"Nezgodni ste vi, Japanci, kako god da okreneš. Imate neugodnu momčad i za nas će to u Njemačkoj biti vrlo teška utakmica. Može biti jako gusto, ali Hrvatska je definitivno favorit. Najbolje poznam Nakatu, kao i većina Europljana, no nikad ne znaš tko ti može zapapriti. Mi ćemo, naravno, dati sve od sebe. Pored Japana, naša velika šansa je i Australija. Protiv Brazila sve treba usmjeriti na čvrstu obranu i tražiti šansu iz kontre. Volio bih da se ponovi Poljud i da im ponovo zabijem. U Splitu sam imao neki osjećaj, no u Njemačkoj je ulog puno veći, a i tadašnji Brazil ne može se usporediti s onim koji će nas dočekati na SP-u." - kazao nam je Niko.

O plasmanu Hrvatske rano je i gotovo nemoguće govoriti, ali očekivanja su kod većine naših gotovo ista.

"Prije svega, svi očekuju prolaz u drugi krug. Ne samo igrači, već cijela nacija. Ja čvrsto vjerujem da ćemo uspjeti, a poslije toga je zaista sve moguće. Ne valja se ni previše opterećivati plasmanom, ipak je poseban osjećaj doći na SP. Za mnoge igrače to je nešto jedinstveno, a za mene koji prvi puta idem na takvo natjecanje, zasigurno najvažniji trenutak u karijeri." - poručio je Niko, osvrnuvši se nakratko i na veliko finale Lige prvaka i slavnu Barcu koja je oduvijek bila njegov najdraži klub.

"Protiv Arsenala su samo dokazali svoju moć i zajedništvo. Odigrali su znalački kao i cijele sezone, iako i Arsenalu treba čestitati." - zaključio je naš fantazist.