U
članku 17 Fifina statuta, ugrađenom 2001., piše da svaki igrač nakon
triju ugovornih godina ima pravo otkupiti ostatak svojeg ugovora te
otići u inozemstvo.
Europska komisija je godinama bila nezadovoljna sustavom
nogometnih transfera jer želi da igrači imaju pravo na slobodu rada kao
i svi ostali. Uvažavajući specifičnost nogometa i uz suradnju sindikata
igrača (Fifpro) 2001. donesen je kompromis koji je u Fifin statut
ugrađen kao članak 17. U njemu stoji da svaki igrač nakon tri godine
odrađenog ugovora (dvije godine za nogometaše starije od 28 godina) ima
ga pravo jednostrano raskinuti, odnosno otkupiti njegovu preostalu
vrijednost i otići u inozemstvo. Jedino ga mora najaviti 15 dana nakon
posljednje utakmice u sezoni.
Ta otkupna cijena, pretpostavlja
se po jedinom dosadašnjem slučaju, iznosila bi vrijednost preostalih
godišnjih plaća do isteka ugovora te dio još neamortizirane vrijednosti
plaćene odštete za tog igrača.
Kada se igrač javi Fifi i pozove se
na članak 17, otkupnu vrijednost procjenjivat će tročlana komisija koju
će sačinjavati predstavnik nacionalnog saveza lige u kojoj igra taj
igrač, predstavnik Fifproa i jedan nezavisni član. Osim golih brojki,
oni mogu uračunati i mogući porast vrijednosti igrača, ali te će
odštete uvijek biti manje od u posljednje vrijeme astronomskih
procjena.
Klubovi se mogu zaštititi klauzulama u ugovoru s
čvrstim odštetama za pojedina razdoblja, dugogodišnjim ugovorima čime
raste otkupna vrijednost i čestim obnavljanjem ugovora (što je Dinamo
nedavno napravio s Eduardom, Modrićem i Ćorlukom).
(jerko tipuric)
[uredio smOtto - 08. veljače 2008. u 19:11]
