Mene je stari uvijek učio uvijek u svemu daj cijelog sebe i to je dovoljno, bit ćeš sretan čovjek. Govorio je to jednako vrijedi i kad se opijaš u kafani i kad sutradan treba odraditi fakultet i posao.

Pogledaj put Eduarda. Sa 19 (toliko sad Tadić ima i manje) je dobio par minuta u Dinamu, procjenili su da nije dovoljno dobar, poslali su ga na posudbu u Inter.

Tamo se želio dokazati i dokazao i sa 20 godina u 15 utakmica je zabio 10 golova. Vratili su ga s posudbe. Dali mu priliku u prvenstvu sa 21 godina zabio je 9 golova.

Sljedeće sezone je imao 22 godinu i dobio je malo više minuta i zabio je 10 golova. Sljedeće sezone sa 23 godine je bio još bolji zabio je 20 golova. Nije pozvan u Reprezentaciju, nije kukao, nije cvilio, nije srao po novinama, nije se glupirao, nego je sljedeću sezonu zabio 34 gola, izborio se za Reprezentaciju, zabio u Europi, zabio u kupu, zabio preko pedeset golova.

Sutra će igrati u top pet klubova Europe, ima 24 godine.


Dakle na Lončariću nije da sere i radi nekakve klanove nego da da aposlutno cijelog sebe u trening i rad.

I na svima ostalima.

Gdje je Eduardo bio sa 22 godine? Nigdje, zabio je desetak golova, još nije ni dobio pravu priliku, ali je čekao, šutio, radio i dočekao.