Za mene najpametnije rijesenje. Dobit ce se moderan i potpuno novi stadion i postedit ce se novac koji bi bio potreban za izgradnju stadiona na Kajzerici. Ali sigurno ce netkome smetati sto se planira da stadion ne bude vise na starom mjestu. Ali selili su se i Bayern, Arsenal i ostali pa zasto nebi i Dinamo?

ma da, najbolje
je da je maximir i to sve posebno za nas....
ali jbg treba biti razuman

Ima više kandidata... Mara je onda bio najveća faca, možda Viduka, Jurić, Cvita, Mujčin...   ...znamo sigurno ko nije... Tomas, znamo zašto... Šimić, jer je Nives veća od njega...

Ja sumnjam na jurića gorana

o čemu ti pričaš? kakvih 14 bodova, ahaaaaa, ti misliš na prednost pred hajdukom, pa kaj nas briga kolko bodova imamo pred petom momčadi prvenstva, nama je jedino bitno kolko smo ispred druge momčadi u ligi, ta razlika je jedina bitna.

Pa baš to, jedino nam još Rijeka konkurira, Slaven, Zadar i ostali preslabo i predaleko.

Jači i od »lige petice«

Dinamo je 1967. na putu do osvajanja Kupa velesajamskih gradova morao preskočiti čak tri kluba iz »lige petice«. A visina prepreke i nije bila posebno drukčija u odnosu na današnju

ZAGREB – Počeli su pobjedom protiv Porta u gostima, nastavili tako što su Bayernu usred Münchena utrpali četiri gola (!) za konačnih 4-1, potom svladali tada iznimno snažni Ferencvaros i u Zagrebu i u Budimpešti, a na kraju pokleknuli tek u finalu protiv Valencije. Sve je to, ipak, bila tek uvertira za kasniji furiozni pohod prema samom trofeju. Četiri godine nakon poraza protiv Valencije u finalu Kupa velesajamskih gradova, današnjega Kupa Uefe, maksimirska je momčad u novom pokušaju, 1967. godine, svladala engleski Leeds United i dohvatila pokal koji je i danas bez ikakve dvojbe najsvjetlija točka u povijesti kluba.
Ovih dana Dinamo nizom svečanosti obilježava 40. obljetnicu velike pobjede, a posljednji je događaj priređen u ponedjeljak na Zagrebačkome velesajmu.
Samo je još generacija s kraja devedesetih, ona predvođena Robertom Prosinečkim, podsjetila na slavne prethodnike, dvaput nastupivši u Ligi prvaka. Netko će možda spomenuti i doista sjajnu generaciju koja je 1982. osvojila naslov državnoga prvaka, ali ta je momčad dobila snažnu ledenu grudu posred čela čim bi provirila »preko granice«. Lisabonski je Sporting, nakon Dinamove pobjede s 1-0 u 1. kolu Kupa europskih prvaka, ispratio Zagrepčane s laganih 3-0.
Iako postoje oni koji u javnim raspravama tvrde kako je danas teži »filter« na putu do trofeja, to ni u kojem slučaju ne devalvira uspjeh iz 1967. Naposljetku, težinu ovog natjecanja zorno je opisao i sam Slaven Zambata, po mnogima prvo ime tadašnjega Dinama.
»Dogodilo se da u Italiji prvak bude Cagliari i igra Kup prvaka, a Inter, Milan i Juventus u Kupu velesajamskih gradova. U Engleskoj je prvak bio Nottingham, a u KVG-u su nastupali Arsenal i Liverpool. Slično se događalo i u Njemačkoj i Španjolskoj, pa su u KVG-u igrali Valencia, Barcelona... Taj je kup bio jači, s obzirom na širinu.«
Kalendar natjecanja je danas takav da već plasman u šesnaestinu finala znači prezimljavanje u Europi. A šesnaestina finala je te, 1967. godine, bila tek drugo kolo. Mogli bismo zaključiti da je sadašnji filter jači, što je zapravo i shvatljivo, s obzirom na to da je u međuvremenu nestao Kup pobjednika kupova. Tko god što pričao, Dinamo je tada na putu do trofeja morao preskočiti čak tri kluba iz »lige petice«. A visina prepreke i nije bila posebno drukčija u odnosu na današnju.