par impresija nakon skoro 2 tjedna izolacije i malo jutarnjeg svrljanja po webu i forumima:
kao prvo, drago mi je sto su se nakon duge pauze vratili Cadjo i Etto i da igraju, s njima je to sasvim drukcija momcad sto se tice agresivnosti...
sto se samog prolazenja u 2. pretkolo tice, treba ici korak po korak: da smo ih dobili ukupno 11:1 svi bi pricali kako ti Azeri nisu nista posebno, kako su amateri i kako nas pravi ispiti tek ocekuju... sad ne valja sto smo ih dobili u produzecima, iako smo ih igrom (sudeci po izvjestajima u novinama) satrali - nikad zadovoljni... ovo su najteze utakmica za pratiti i za igrat jer svi ocekuju siguran prolaz, a kad se i desi, svi ga zaborave nakon 2 dana... najvaznije je to sto je Dinamo jos jednom potvrdio da svoje jazavce u Europi uvijek prodje - a to se za druge klubove ne moze reci... sad treba proci Siptare/Janeze i minimum je ostvaren, a dalje nam uspjeh ne mogu garantirat ni Ferguson na klupi, ni olimpijska repka Juzne Amerike na terenu...
sto se tice samog Brankeca, za njega mi je sve jasno vec mjesecima, on je streberski tip koji ce uvijek biti zadovoljniji s vrapcem u ruci... a sto cemo sad, takav je, rezultat ga ide i dok ga ide do tad cemo ga i trpit... zna zasto je doveden i ako ostvari cilj, neka ga
citam da se dosta pljuje po Tadicu i to mi se nikako ne svidja... mali ima tek 19 godina, jos uvijek se bori za mjesto u momcadi i za njega ima vremena, najgore je satrat ga na pocetku, sto ce se u nasoj prokletoj sredini ocito vrlo brzo desiti... gdje je Eduardo bio s 19?
Drago mi je da se Mandzukic dobro snasao, oce ga gol i asistencije i mogao bi biti pojacanje...
vidio sam golove na jubituu i ovi tamnoplavi dresovi izgledaju bas mocno na TV... podsjecaju me na Bordeauxov dres prije par sezona
zasad toliko.
[uredio istok.stajanje - 25. srpnja 2007. u 13:10]