ZAGREB - I Zdravko Mamić i Josip Kuže još uvijek se drže džentlmenskog dogovora da prljavi veš neće prati na javnim tribinama i u medijima.

Kada su se rastajali, dočekali su novinare sa smiješkom. Istina, umjetnim i trpkim, ali, željeli su uvjeriti javnost da se rastaju prijateljski i civilizirano. Tako je ostalo do danas. Sudjelujući u TV emisiji “Nedjeljom u dva”, Mamić nije želio govoriti o detaljima razlaza s Kužeom, iako se zna da su se duboko podijelili i razišli davno prije.


U međuvremenu se bivši Dinamov trener odmarao na Kubi, a zatim se u Njemačkoj sastao s menadžerima koji brinu za njegovu budućnost. Nije se oglašavao u javnosti. Na intervju sam dugo čekao, no, Kuže se tek krajem tjedna vratio u Zagreb. Razgovarali smo u ugodnom ambijentu restauranta “Plavi 9”, dekoriranom fotografijama najvećih modrih igrača...

Na kurtoazno pitanje kakvog je raspoloženja, Kuže će reći:

- Mirniji sam, ali i nesretniji!

Pokušao je objasniti razloge razlaza:

- Najčešći razlog trenerskih smjena su rezultati. Trener se mijenja kad je rezultat slab, kad više ne može utjecati na momčad i kad nije u stanju pokrenuti igrače. U mojem slučaju ti razlozi nisu postojali, pogotovo ne u trenutku kada se počelo pričati o mojoj smjeni. A počelo je u času kad smo “prvoj pratilji” bježali jedanaest bodova. Kad smo izgubili prvu utakmicu, idućeg dana je naslov u novinama glasio - Kuže pred smjenom. Bio je to apsurd u odnosu na ono što se s Dinamom događalo godinu dana ranije. Imali smo prekrasan niz pobjeda i divnu atmosferu, a onda me dočekao naslov - Kuže pred smjenom. Znalo se tko je taj naslov dao i tko je inicirao priču, priča je krenula od glasnogovornika Dinama, čovjeka koji je zadužen objasniti ljudima što se događa u klubu. To je zataškano, ali je prvi sljedeći poraz, ne onaj s Arsenalom, jer tu nismo računali na pozitivni rezultat, nego u času kad smo se još borili s Auxerreom, idućeg dana je krenula strahovita medijska kampanja. Na dan kada smo pobijedili Zagreb 3-0, iste večeri je naslov bio: “Kuže smijenjen!” Priča da me se smjenjivalo zbog rezultata apsolutno ne stoji...

• Ostavili ste Dinamo na prvom mjestu, a do smjene je došlo zbog neuspjeha u Europi:

- Ne, zbog rezultata me nisu promijenili. Iako, za godinu i pol mojega djelovanja u Dinamu nigdje nećete naći rečenicu: “Ja sam zaslužan, ja sam to napravio”, sa mnom je Dinamo nakon onog katastrofalnog rezultata od prije godinu dana, osvojio prvenstvo i imali smo prekrasnu atmosferu, što je bio najveći uspjeh. Dakle, nije bilo razloga za smjenu, već puno razloga za povjerenje. Arsenal smo realno procijenili, mala je bila vjerojatnost da ćemo proći. Istina, u prvoj utakmici smo trebali biti bolji, ali, naša nesreća se dogodila u tri minute. Međutim, poslije prve utakmice s Auxerreom nije bilo razloga da se krene u jednu kaotičnu atmosferu, šanse su još postojale, ali, sve je napravljeno da se ta utakmica ne dobije. Ne mogu reći da je postojala takva namjera, ali, jedno neznanje, prepuštanje emocijama sasvim sigurno.

Na trenutak se zamislio:

- A možda je sve napravljeno planski, ne mogu o tome suditi, ali, sve je napravljeno da se rezultat protiv Auxerrea uruši, a ne da budemo pobjednici. Prije odlaska sam rekao da živim i radim u nenormalnim uvjetima, što su mi zamjerili. Svakog dana, ali svakog dana se u novinama razglabalo o mojoj smjeni, a moj radni dan počinje izlaskom pred igrače. Igrači čitaju novine, a ja ih moram uvjeriti u ispravnost mog rada, u ispravnost mojih metoda, u entuzijazam. Bio je to iluzorni posao, iako su igrači rekli da me obožavaju. Ne volim tu riječ, nisam ja tu da me se voli ili ne voli, ali da me se slijedi, to da. Shvatio sam da se atmosfera urušava, a nakon utakmice protiv Rijeke, već sam bio smijenjen. Formalno smo se sporazumno rastali, jer je odlazak bio i moja želja, a na tu izjavu sam pristao jer sam stvarno želio otići. Nisam više mogao raditi u uvjetima kada vam se stalno priprema giljotina. Mamiću sam rekao da želim otići, ali pouzdano znam da je odluka o mojoj smjeni donesena nakon utakmice s Rijekom. Zašto sam smijenjen? Klubu nije odgovarao moj odnos s publikom. Izjava nakon utakmice s Rijekom je glasila: “Kužea je trebalo smijeniti nakon što je pozdravljao Bad Blue Boyse”. Isto su izjavili i nakon što sam u Auxerreu mahnuo boysima. Nisu mi oprostili da je cijeli stadion skandirao moje ime, a potpuno suprotno su reagirali prema upravi i Mamiću.

• Zdravko Mamić je u intervjuu, koji je dao neposredno nakon vaše smjene, kazao da je europski san Dinamovih navijača upropastila struka. Na čelu struke ste bili vi...

- Ako doista tako misli, onda mu nema pomoći! I nema sreće za Dinamo, kroz tu izjavu izgubio je smisao za realnost. Ako je on uopće ima.

• Je li vas opteretio dovođenjem nekih igrača, koji se nisu uklapali u vaše vizije?

- Nisam želio sudjelovati u dovođenju igrača, zbog moje poznate financijske i ljudske situacije. Dovođenje igrača je prljav posao, u kojemu puno novca ostane u zraku, odnosno u privatnim džepovima. I treneri ponekad zarađuju na transferima. Da ne bi netko rekao da svoje probleme rješavam dovođenjem igrača, decidirano sam rekao - u tome ne želim sudjelovati. Pitali su me za mišljenje, ali kako nisam poznavao situaciju u Dinamovom kadru, nisam se previše opirao dovođenju Bosnara ili Marića. Jedini igrači koje sam doveo, bili su Chago i Zoran Mamić, koji su bili potpuno besplatni i nitko mi nije mogao prigovoriti da sam “umočio prste”. Sastavili smo momčad, koja je igrala jako dobro i imala je veliku perspektivu. Spojile su se mnoge stvari, a veliku ulogu je odigrao Zoran Mamić, koji je iz Njemačke donio duh istinskog profesionalizma. Taj momčadski duh se pretvorio u pobjednički duh i tada smo počeli razmišljati o Europi i dovođenju velikog igrača, koji bi oplemenio momčad. Tu smo dovođenjem Andersona napravili ogromnu pogrešku. Ne zato što je Anderson koštao milijun ne znam već čega, već zato što je utjecaj Andersona bio poguban za atmosferu. Počelo je raslojavanje momčadi, počela se urušavati harmonija, svlačionica je strašno osjetljiva na nepravdu ako trener daje nezasluženu pažnju nekom igraču. Dao sam mu minutažu koju nije zaslužio, ali branio sam interese kluba... Danas si strahovito zamjeram pasivnost pri dovođenju igrača. O tome je trebala odlučivati isključivo struka, u koju ne spada Zdravko Mamić. Nije se smjelo dogoditi da on gleda, kontaktira i odlučuje koga ćemo angažirati. Na žalost, u Dinamu se tako radi, u Dinamu sve informacije o igračima dobiva Mamić, on vrti taj film, on odlučuje hoće li se taj igrač dovesti ili ne. Svi su došli na taj način, i zato bih volio da kaže jednu rečenicu, koju je rekao kada je dovodio Andersona...

• Što je rekao?

- Nakon što je stručni stožer odlučio da ga ne angažiramo, dva dana kasnije je rekao: “Joža, uzimam ga na svoju odgovornost!” Na žalost, taj Anderson je unio puno negativnog u Dinamo...

• Bili ste veliki zagovornik Ante Rukavine, a ipak nije došao u Dinamo?

- Nikad ga nisam vidio, ali osobe koje su ga trenirale upozorile su nas da je izvanserijski talent. Dinamo ga je zvao na Kvarnersku rivijeru, ali je tamo igrao kao Hajdukov gost. Javio mi se čovjek u kolovozu i rekao - možete ga dobiti ako ga odmah uzmete. Nazvao sam Mamića, koji je bio na Hvaru, on je rekao - ja ću to srediti, i tu je sve stalo...

• Planovi za budućnost?

- Neću žuriti. U ovom času mogu prihvatiti momčad koja nije u dobroj situaciji i to mi donosi samo rentu, plaću, a ne znam što će biti za šest mjeseci. Blizu sam odluke da do ljeta ne radim, čekat ću pravu stvar. Na “lageru” imam i Europu i Japan, ali ne bježim ni od mogućnosti rada u Hrvatskoj. Prilično toga sam sredio u životu, a u idućih šest mjeseci ću srediti apsolutno sve financijske probleme, želio bih naći u Hrvatskoj ugodnu sredinu, gdje je moguće stvarati i momčad i igru i rezultat i igrače. Bio bih zadovoljniji nego da moram ići van. Odlazak van je, ipak, patnja, iako se ta “patnja” pokriva novcem.

• Kladite li se još, ili vam je prisjelo?

- Ne želim pričati o tome, to je moja privatna stvar...

BBB-i su me zvali na božićni domjenak, Dinamo nije • U najdubljem sjećanju ostat će vam veza s BBB-ima? - Prije nekoliko dana sam pročitao izjavu, znate već čiju, “nećemo puštati huligane na stadion”. Dinamo ima strahovitu moć, on ima posebni status u hrvatskom narodu. Dinamo doživljavam na tri načina; kroz tradiciju, kroz legende, osjećam strašan respekt prema Dražanu Jerkoviću, Belinu ili Gucmirtlu. Doživljavam ga i kroz navijače. Osim rezultata, željeli smo stvoriti posebnu atmosferu i uspjeli smo, Dinamov duh se osjećao u cijelom Zagrebu. Inicijatori svega su bili BBB-i. Oni su bili i inicijatori rezultata. Nije toliko zaslužan Kuže kao trener, uprava uopće nije zaslužna, igrači su zaslužni, a najzaslužniji su, ipak, BBB-i. Potaknuli su jedno izuzetno raspoloženje, koje je kulminiralo na utakmici s Arsenalom. Ja te dečke nisam poznavao do časa kad su mi priredili oproštaj. Ove godine, klub s kojim sam bio prvak, nije me pozvao na božićni domjenak, a boysi su me pozvali, da mi stisnu ruku i da se oprostimo. Kako te ljude, koji su inicirali sve, nazivati huliganima i prijetiti im da neće ući na stadion. Imao sam s njima dobar odnos jer sam bio iskren, nisam bio tašt i narcisoidan i niti jednom nisam rekao da sam za sve zaslužan ja...

Nemam više ništa, sve sam prokockao • Iz ravnoteže vas je izbacilo i kopanje po privatnom životu i stalna jurnjava paparazza za vama po kladionicama? - Pokušao sam sve objasniti metodom, koja definitivno ne prolazi u Hrvatskoj, metodom istine. Ispričao sam istinu o svojoj kocki. Moja kocka je bila moja privatna stvar, nikoga nisam oštetio osim svoje obitelji. I to se nikoga nije trebalo ticati, ali, znajući da je Dinamov trener pod posebnim povećalom, rekao sam: ‘Ljudi, u jednom razdoblju života kockao i izgubio veliki novac.’ Imao sam puno novca i sve sam prokockao. Međutim, tu priču su uvijek izvlačili iz naftalina kad je bilo potrebno. Svi oko mene pričaju da imaju kuće, jahte, automobile, a ja nemam ništa, sve sam prokockao i mogu vam jedino dati malo duše...