Kako će se 24. ožujka ove godine osjećati Srečko Katanec kada će izlaziti na teren, znajući da je na suprotnoj strani Slaven Bilić? Kao Ivan Ljubičić kada ga sudbina gurne pred Rogera Federera!

Takav se zaključak nameće nakon posljednje test utakmice, u kojoj je Hrvatska pregazila Norvešku “kao plitki potok”, i zaslužila pobjedu barem od tri gola razlike. Osmijeh na licu Slavena Bilića rekao je da je i “rezervna” hrvatska reprezentacija dodirnula savršenstvo. Zamislite kakva će to snaga biti kada će Hrvatska biti kompletna? Jadni Srečko!

Glasine iz Londona

Novu hrvatsku momčad ne treba uspoređivati s “vatrenima” iz 1996. godine, kada su bili najpotentniji, i kada su ih samo splet okolnosti i sudačka pokvarenost odgurali od najviše pozicije. Međutim, hrabrost i rezoni Slavena Bilića već sada se mogu usporediti s Ćirom Blaževićem, trenerom koji je na ovim prostorima utisnuo najdublji pečat. Slaven je nogometni modernist, “avant garde” ovog nogometnog trenutka i neće biti eufemističko divljanje ako kažem da je danas europski izbornik broj jedan. Netko će reći - zaboravili ste Marca van Bastena. Svaka čast, ali trener koji iz momčadi baci Ruuda van Nistelrooya ima neki karakterni feler...

Steve McClaren je prije nekoliko mjeseci najavio “novu eru engleskog nogometa”. Za tu frazu zakvačili su se otočki mediji, a zapravo su uživali u McClarenovoj brutalnosti, ili mazohizmu, kada je iz nacionalne momčadi otjerao Davida Beckhama i dokrajčio mu karijeru. Bilić se nikada ne bi upustio u takvu ekshibiciju, posebno ne kada je u pitanju nogometna ikona poput Beckhama.

“Nova era” traje, Englezi već četiri utakmice ne znaju za pobjedu, za 360 minuta zabili su jedan gol, unatoč “novom Peleu”, kako tepaju Wayneu Rooneyju i fenomenu s Anfield Roada Peteru Crouchu. “Čarolija traje” a londonski novinari se natječu tko će više crne tinte proliti po izborniku, kojemu više nitko ne vjeruje ni koliko je crno pod noktom...

Kako se Engleska može vratiti u sedlo? Jedino da izborničko mjesto ponude Slavenu Biliću. Iako je to u ovom času samo fantazija, i takve glasine dopiru iz Londona i uopće ne sumnjam da će činovnici sa Soho Squarea jednog dana poslati i takvu ponudu na Bilićevu adresu.

Činovnički HNS

Jer, Bilić nije, poput Svena Gorana Erikssona, opsjednut seksom i ljepuškastim tajnicama, njegov radni dan pretrpan je nogometom, u njegovom nastupu nema arogancije i odbojnosti prema novinarima, a nije nevažno i da je anglofil, zaljubljen u FC Liverpool, London, te da su mu prijatelji kolumnisti The Timesa, Daily Telegrapha, itd.

Mogućnost da Slaven zbriše u Englesku, spomenuo sam zbog pametnih činovnika iz HNS-a, koji su “prepoznali”  njegovu nadarenost i ponudili mu ugovor samo do kraja Europskog prvenstva 2008. godine. Naravno, nisu bili rasipni ni kada su mu određivali plaću (oko 40.000 kuna), iako Slaven nije “siromah”, prvi susjedi njegovog londonskog prebivališta su Robbie Williams i Elton John. No, ako Slaven ima stan u elitnom londonskom kvartu, to ne znači da si može dopustiti podcjenjivanje. Ali, kako je “Kir Janja bio najobičniji rasipnik za Srebrića”, zbog te škrtosti vjerojatno ćemo ga izgubiti već u ljetu 2008. godine.

Slaven Bilić se još ne usuđuje reći da su kvalifikacije za nas gotove. U idućem ciklusu “step by step”, hrvatski izbornik prognozira tri pobjede. Očekuje na koljenima Makedoniju u Zagrebu, Estoniju u Tallinnu i Rusiju u Zagrebu. Tih devet bodova bi nas podiglo do neba, tu prednost ne mogu dohvatiti ni Engleska ni Rusija. Uostalom, oni se moraju i međusobno potući, a tu će biti “krvi do koljena”. Jer, Englezima više nije konkurent Hrvatska, samo Rusija...

Uvod o Slavenu Biliću zapravo je trebao biti temelj za priču o maksimirskim alkemičarima, koji već desetljećima kemijaju, tražeći formulu za zlato. I ove zime potrošili su na pojačanja 1,800.000 eura, a predsjednik kluba će nakon što je spiskao brdo novca hladno reći da je Dinamo slabiji nego prošle jeseni. Doveli su Jerteca, Pokrivača, Tadića i Sammira, a - slabiji!? Pila naopako ili traženje alibija. Ili je respekt pred Antom Rukavinom doista tako velik.

Vjerovao sam da će stručnost Branka Ivankovića pritisnuti Mamića i da će biti hrabriji. Sada se gradi momčad za Europu, a ne na ljeto, tada će biti kasno. Nadam se da Branko Ivanković, alias profesor Baltazar, doista nije “pljuger” i ne zavarava se da Mamića zanimaju njegovi dugoročni projekti. Mamić hoće sve, sad i odmah, neće li biti tako, Ivanković će već za “osmi mart”  biti glavni lik iz pjesme o “škrlaku”. “Puhnul veter, zel ga vrag...”

Nema novca

Već sam i Bogu i sebi dosadan pričom o trojici maksimirskih igrača, kakvih ima malo koja europska momčad. Ćorluka, Dudu, a iznad svih Luka Modrić u silnom su zamahu i oni bi trebali biti Dinamov “dinamit”. Međutim, to nije dovoljno za “wunderteam”, Dinamu trebaju još trojica igrača. Golman, glavni kontrolor obrane i centarfor. Butina, Robert Kovač i Petrić. Na žalost, Milan Bandić tog novca nema, jer, to je investicija od najmanje pet milijuna eura, ali samo tako skrojeni Dinamo mogao bi u europski izlog. Sve ostalo je krpanje i čekanje da se pod južnom tribinom pojavi neki klinac. A dok stasaju Lovren, Havojić, Hudorović, Badelj i ostali, Modrić, Dudu i Ćorluka će već biti u Bayernu, PSV-u ili Tottenhamu.

Branko Ivanković, ipak, ima šansu, pitanje je samo hoće li je iskoristiti. Očekivao sam iz Turske više optimizma i bolje vijesti, posebno kada su u pitanju novi igrači. No, čulo se samo za Sammira, Tadić nije ni spomenut, Jertec je stidljiv “kak' zagorska pura”, a Pokrivač... Eh, da mi je znati što su svi treneri vidjeli u njemu? Ne samo Ivanković, već i Slaven Bilić o njemu govori kao o prvom sljedećem Dinamovom igraču koji će biti pozvan u reprezentaciju.

Jedna stvar mi, ipak, nije sasvim bistra. Ako Slaven Bilić sve gradi na trojici Dinamovih igrača, ako se za njih jagme klubovi iz Lige petice, na čemu se temelji izjava - “slabiji smo nego prošle sezone”. Da prostite, netko tu nekoga...