Rođen je 4. ožujka 1985. u Zagrebu, a 13 godina svog dosadašnjeg životnog vijeka proveo je u Dinamu. Stigao je kao 9-godišnjak 1994. prošao sve klupske selekcije i to vrlo ubrzano, uvijek najmanje za kategoriju, a nerijetko i dvije više. Isto vrijedi i za sve reprezentativne, izbornici su ga uvijek priključivali godinu ili dvije starijima. U krugu kandidata za prvu momčad našao se također vrlo rano, već sa 17. Prisjeća se.
- Prve sam seniorske pripreme prošao u eri vladavine Ćire Blaževića i generacije koja je 2003. u Maksimir vratila naslov prvaka. S priprema su pljuštale pohvale na moj račun da bi uoči prvenstvenog starta Ćiro kratko “odrezao”: dečko, vrati se među juniore.

Bio je to svojevrsni šok, ali očito i potpuno pogrešna (ne i jedina) procjena “trenera svih trenera”, koji se voli hvaliti kako je odgojio niz klasnih igrača, otkrio velik broj talentiranih mladaca. Čaleu je pretpostavio Polovanca i Krznara, na lijevom boku igrao je čak i dešnjak Jurić. A baš je ta momčad mogla Čalu “pošlepati” i za samo godinu dana iz njega napraviti sjajnog braniča.

- A što sam ja smio i mogao reći!? Stisnuo sam zube, odigrao sezonu za juniore, da bih za nagradu ipak sjedio na klupi u Super kupu. Na žalost, u osvajanju tog naslova prvaka nisam sudjelovao.

Tri godine kasnije, pod Kužeovim vodstvom, proslavio je i svoj zasad jedini trijumf u HNL.

- Da, Kuže mi je prvi pružio pravu prigodu, kod njega sam kontinuirano igrao, ponosim se tim naslovom. Iako sam imao vrlo teške zadaće na lijevoj strani. Na suprotnoj su se sjajno nadopunjavali i briljirali Etto i Buljat, a ja sam lijevu morao zatvarati sam. Mnogo su češći bili pozivi: vrati se – nego: idi naprijed…

No, njegove su igre očito ostavile traga, nije ga nimalo slučajno s početkom jeseni izbornik Slaven Bilić nominirao kandidatom za A reprezentaciju. No, tada je iskrsnuo i veliki peh, ozljeda stopala, koja se inače i kod sportaša rijetko pojavljuje, a koja ga je od terena odvojila čitav jesenski dio sezone u 2006.

- Stiglo mi je najveće priznanje, poziv u najbolju reprezentativnu selekciju i – najveće razočarenje. Mjesecima je trajao oporavak. Sad je, Bogu hvala, sve u najboljem redu i opet igram standardno. Trener je zadovoljan, to mi je najbitnije. Drago mi je da se i moj učinak bilježi u skoro 90-postotnoj Dinamovoj uspješnosti u ovoj prvenstvenoj sezoni.

Iako su mu tek 22, tri je pune godine izgubio zbog trenersskih neodlučnosti. Pola je sezone u međuvremenu proveo na posudbi u zaprešićkom Interu. Promijenio je čitav niz “šefova”?

- Kuže mi je jedini istinski vjerovao, a Ivanković očito pronašao najbolje rješenje. U tandemu s Lukom Modrićem zbilja funkcioniram besprijekorno. Iskreno, nisam u čitavoj karijeri toliko sudjelovao u napadu kao u ovim zadnjim utakmicama. Luka je genijalac, s njim jednostavno i ti moraš biti dobar, da ne upotrijebim neki jači superlativ, pa da ne ispadne da se hvalim. On mi jako puno pomaže i savjetima. Rekao sam već – genijalac. Čudo od igrača.

Sve češće je u opasnim prodorima, sve češće centrira ii asistira, ali dosad je postigao samo dva prvoligašak gola. Jasno da ih i pamti:

- Nije ni teško upamtiti: Slavenu Belupu i Kamen Ingradu. Uskoro očekujem “podebljanje” golgeterske bilance. I Luka mi stalno govori: opali koju i prema golu, nemoj sam centrirati ili vraćati unazad. Moram tu naviku mijenjati. Uostalom, isto vrijedi i za “Čarlija” Ćorluku na drugoj strani, očito smo obojica oboljeli od istog sindroma. No, vrlo brzo potrudit ću se da i među strijelcima češće bude upisano: Čale.

Nada li se i da će izbornik Bilić obnoviti poziv u najbolju reprezentaciju?

- Znam da ga na to mogu “prisiliti” jedino dobrim igrama u Dinamu. A baš se i nije lako “ubaciti”, gledajte kako Bilićevi izabranici gaze sve pred sobom! No, nastavi li i Dinamo istim ritmom u HNL, naravno i u Kupu, mogu se nadati novom pozivu. Tko bi bio sretniji od mene!

- Ne zavaravamo se da je prvenstvo već odlučeno, unatoč velikoj bodovnoj prednosti i “kapitulanskim izjavama” s Poljuda. Mi želimo i prvenstvo i Kup, uvjeren sam da ćemo to i postići. I dogurati najmanje do trećeg pretkola Kupa prvaka. Ako se već i ne probijemo u Champions League, smatram da imamo momčad za Ligu UEFA. Pet “zimskih prinova” plus vrsni strijelac Šokota, a uvjeren sam da će stići još netko, trebali bi biti jamstvo. Doduše, jako smo mladi, internacionalno neiskusni, ali i vrlo ambiciozni.

- Čale je veliki talent. Ne bih ulazio u istragu zašto već nije standardni reprezentativac, no uvjeren sam da će to uskoro postati. U posljednje je vrijeme jako napredovao, a ima još jako puno prostora za daljnji napredak. Na tome ćemo ustrajno raditi, očekujem da će postati vrhunski igrač, istinska klasa.