prso_9 je napisao/la:
VIDEO: 22-godišnji perspektivni argentinski napadač, novi hrvatski reprezentativac?
LINK


P.S.
Cigan Marković je danas gost kod debelog Reića na Z1!
Vidi cijeli citat
Ma taj Cvitanić je dobar. Tako bar kaže jedan moj rođak koji živi u Buenos Airesu i u čije nogometne procjene ne sumnjam. Što se tiče V. Markovića on je svojedobno bio jedan od najperspektivnijih te ujedno i najboljih nogometnih trenera. Sad ću malo o povijesti. Nakon onog naglog odlaska Branka Zebeca 1967. godine, na dinamovoj klupi su se krajem 60-tih te početkom 70-tih izmjenjivali kvalitetni nogometni treneri ivica Horvat, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek i Vlatko Konjevod. Nijedan od njih nažalost nije s Dinamom polučio dobar rezultat iz razloga što se ona čuvena generacija igrača iz 1967. godine počela osipati a uprava DInama nije imala dovoljno strpljenja. Dinamov uspon počinje tek negdje u drugoj polovici 70-tih kada anonimni Bazić stvara jaku momčad od do tada dojučerašnjih dinamovih juniora Cice Kranjčara, Zajeca, Bogdana, Mustedanagića, Kužea i Bručića te dovodi u DInamo zvijezdu zagrebačkih malnogometnih terena te glavnog strijelca zagrebačke zonske lige Snješka Cerina. Međutim, Bazić nema dovoljno autoriteta da se nametne igračima i upravi kao trener koji će voditi Dinamo u pohod na vrh jugo lige. Stoga nakon loše sezone 1977/78 u Dinamo za trenera dolazi V. Marković s karizmom nekadašnjeg velikog igrača DInama te vrhunskog trenera koji je prije toga Zagreb uveo u prvu ligu a Hajduk doveo do polufinala kupa kupova gdje je nesretno ispao od bečke Austrije na penale. Nogomet koji je koji je Dinamo igrao pod Markovićevom trenerskom palicom bio je spoj zebecovskog presinga i igre preko krila protkan bosanskom avlijskom vic igrom kakvu su tada pokazivali Velež, Sloboda i Sarajevo s puno driblinga i maštovitih proigravanja. Po prvi puta nakon Branka Zebeca publika, dinamovi igrači na terenu dišu kao jedno tijelo i jedna duša. V. Marković je stalan gost zagrebačke špice i Braunovog kafića poznat po čvrstim hrvatskim nacionalnim i katoličkim stajalištima te uredan posjetitelj svetih misa u Stepinčevoj katedrali. Na užas tadašnjih partijskih strukutra Dinamo se bori za mjesto ravnopravno s Hajdukum unatoč teškim sudačkim krađama i zakuliasnim igrama protiv Dinama od kojih naočitija bila ona sapunica sa slučajem Tomić. Dinamo u proljetnom dijelu prvenstva ulazi u furizan finiš te u možda jednoj od najvećih utakmnica Dinama u njegovoj povijesti tuče Hajduk na Staroj plinari rezultatom 2:1. Dinamo je u toj utakmnici nadmašio Hajduk u svim elementima nogometne igre pokazujući raskošnost purgerske tehnike te tipičnu germansku upornost i snagu što do te sezone i nije bila odlika dinamovih igrača. Cijelu utakmnicu Dinamo je igrao finu pas igru bez srljanja i napucavanja lopte napamet, jednom riječju kao Ajax u vrijeme Litmanena, Kluiverta, Blinda, Ovarmasa i Rajkarda. Međutim, Dinamo opet nije bio prvi. Kao zid se pred Dinamom ispriječila administracija FSJ-a koja je utakmnicu Rijeka- Dinamo nanovom pregistrirala rezultatom 2:1 za Rijeku s kojim je ta utakmnica i završila, iako je za Rijeku igrao Edmond Tomić koji je iz druge lige vukao dva žuta kartona. Posebno čvrsta opeka u tom zidu je bio i niški Radnički koji je 4 kola prije kraja uzeo Dinamu oba boda na Čairu očito stimuliran iz Splita i Beograda budući da je cijelu utakmnicu igrao na nož iako mu ona rezultatski ništa nije značila. Opet se nažalost potvrdila stara tužbalica " Oj diname ne buš prvi". Slijedeće godine je Dinamo pod vodstvom Markovića uzeo zvezdi jugo kup, ali Marković nažalost nije imao previše živaca za borbu s beogradskom čaršijom tako da je nakon te sezone otišao iz kluba. Vrhnje i slavu hrvatskog viteza je kasnije pokupio Ćiro Blažević skoro s istom tom generacijom igrača. Ćiro je preko novina plasirao članke o sebi kako je uredno ide u Stepinčevu katedralu iako ga nikad nitko tamo do uspostave samostalane hrvatske države nije vidio. Takav je život nažalost, a pogotovo nogomet.
[uredio _RAFAEL_41 - 30. travnja 2007. u 20:01]