Za to što DInamo nikad nije priznat taj naslov je kriv Ćiro Blažević.

Naime, presuda Udruženog rada kojom je je usvojena tužba Dinama da se utakmnica Rijeka- Dinamo registrira rezultatom 3:0 za Dinamo zbog igranja Tomića koji je nosio dva žuta kartona iz druge lige je došla negdje mislim u jesen 1981 ili proljeće 82 godine u DInamo. Ćiro je tada bio alfa i omega u DInamo, čovjek koji je o svemu odlučivao. Kako je u toj sezoni DInamo jurišao na naslov prvaka. Ćiro je tu presudu metnuo u ladicu iz čistog kaprica jer je htio ući u povijest kao dinamov trener koji je Dinamu donio naslov nakon 24 sušne godine. Na temelju te presude DInamo je mogao tražiti da mu se prizna naslov prvaka u sezoni 1978/79 te odštetu od FSJ-a zbog neigranja u ligi prvaka kao i drugu štetu koju pretrpio jer nije bio prvak. Tu mislim prvenstveno na onu materijalnu jer bi se javili brojni sponzori koji bi financirali novog prvaka. Osim toga, Ćiro je bio i u velikoj zavadi s Markovićem jer je Marković tvrdio da je Ćiro samo dobar motivator i ništa više te da je od njega puno bolji trener Dražen Jerković.

 

 

 

A dobro sad, takvu momčad smo imali i s Ljubojeviće, Pranjiće i Kranjčarom koja se kvalificirala u skupinu Ueff-e. Treba složiti momčad za ligu prvaka.

To se može samo s pravim pojačanjima koja nisu nedohvatljiva. Tu prije svega mislim na Banovića, Bišćana, Vručinu pa čak i na Rakitića. Za ovog zadnjeg Dinamo može sigurno izdvojiti negdje 2-3 milijuna eura, a i on bi sigurno došao radije u klub koji ima evropske ambicije i kojem bi bio jedan od glavnih igrača nego za istu lovu u Chelsea ili juventus gdje bi bio vodonoša tamošnjim zvijezdama.