Goran Ljubojević nakon šestomjesečne epizode u Sankt Gallenu, odmarajući se u rodnom Osijeku, iščekuje novu prekretnicu u karijeri, u kojoj, bar formalno, čvrsto stoji još jedna sezona ugovorne vezanosti sa zagrebačkim Dinamom. Pregovaračke konce plete menadžer Danko Đikić, ali nije nimalo nebitna Ljubina lista želja. Koliko je realan povratak u Dinamo, odnosno nova inozemna priča? - Sigurno je samo da se više nikad ne vraćam na klupu, nigdje pa ni u Dinamu. Naravno da nitko nikome ne može garantirati startnih jedanaest, ali ionako ne bih ništa drugo tražio do prave, kontinuirane prilike.
- To znači pet-šest utakmica u kontinuitetu, bez pritiska i stresova kojima je obilovao moj prvi pokušaj u Dinamu. Evo, u Dinamo je došao Anderson, koji se također nije odmah snašao i u Splitu je ekspresno dobio crveni karton. Prije dvije godine bio sam na vrhu, sad sam, s 23 godine, pun samopouzdanja i više to neću neigranjem rušiti.
O švicarskom učinku i dojmovima, o zanimanju Grasshoppera? - Pet pogodaka u ukupnoj minutaži dužine devet od 18. kola. U prva tri kola postigao sam tri pogotka, pa su se mnogi čudili što sam kasnije bio na klupi. I opet sam prezadovoljan. Istekla je posudba sa Sankt Gallenom, koji me želi otkupiti, ali pod drugim uvjetima. Klub ima proračun od 8,5 milijuna franaka, a moja je cijena milijun franaka, što je klubu previše.
Dinamu ide 500.000 eura po sezoni, plus moja plaća. Svejedno, godi mi što sam dobio još dvije ponude iz Švicarske i jednu iz Nizozemske, što znači da sam zapažen. Ne znam je li to opet Heerenveen Danijela Pranjića čiji su me predstavnici dolazili gledati u Sankt Gallen, a ja sam neposredno prije utakmice neobjašnjivo završio na klupi. Iz Švicarske znam da nisu u pitanju Basel i Zürich, dva najbogatija kluba, koji su rang iznad Dinama, kojem sam još pri odlasku prognozirao naslov. Zbog kvalitete, a još više zbog ozračja i odličnih odnosa u momčadi.
(Večernji list) |