| Nevolje, kad počnu, uvijek sustižu jedna drugu. Nikad ne dolaze same. Nakon prošloga četvrtka i poraza od Auxerrea, Maksimir je zapao u nevolje, izgubljen je mir i sve ono loše što je mjesecima bilo prikrivano zbog “višeg interesa” (Europa), isplivalo je na površinu.
Hipoteka prošlosti Da su modri svladali Francuze, sve bi bilo drukčije. Ne bi se postavljalo pitanje može li trener Josip Kuže dalje s momčadi, ne bi se klub dijelio na Mamića i Kužea, ne bi se Kužeu opet na vrat bacala hipoteka kockarske prošlosti. Da su... Eh, da je Eduardo zabio ono što je morao zabiti... No, stvarnost je surovija nego što se moglo i pomisliti da će biti.
Medijski šrapneli Jedna je prokleta lopta odsjela na gredi, druga je, pak, prohujala Turini kroz ruke (dvije je slične Dinamov vratar u susretu sa Zagrebom lako obranio - to dostatno govori o Turininu psihološkome profilu) i dobili smo tjedan nalik minskome polju! Zadnjih se dana doista nije znalo s koje će strane nešto eksplodirati, na koga će krenuti “šrapneli”. Klupski i medijski.
I jasno je da je u svemu bilo i konfuzije, da su se čak i iz sata u sat mijenjali stavovi i naizgled čvrste odluke. Iako su se svi sudionici tih borba, uključujući i medije, kleli da je u cijeloj priči najvažniji klub, taj je klub, nažalost, svima ostao na zadnjemu mjestu.
Svatko je pokušao pronaći prostor za svoj interes - netko da prvi ponudi priču, drugi, pak, da pokaže da je najjači i nedodirljiv, treći su jalno kaskali za informacijama i potom bijesno derali i gazili sve pred sobom, četvrti su se pravili kao da ih se to ne tiče, a zapravo su sve zakuhali.
I što, dakle, sad? U klupskoj se hijerarhiji naizgled ništa nije promijenilo, ali izgubljeno je tjedan dana priprema za uzvrat u Auxerreu. Narušeno je ozračje u klubu i oko njega, izgubljeno je međusobno povjerenje i to je zapravo Dinamov najveći gubitak u ovim burnim danima.
Big Brother kuća Da se barem igrače moglo sačuvati, da ih se nakon utakmice sa Zagrebom poslalo u Big Brother kuću, da budu malo odsječeni od svih informacija. No, tako je kako jest, povratka više nema i sad se mora iskoristiti svaki sat do Auxerrea. Svaki sat, svaka minuta, u potrazi za izgubljenim mirom, samopouzdanjem, povjerenjem i - sportskim čudom! |