IZVOR: Večernji List
Ionako vruće ozračje uoči utakmice godine na Kantridi razbuktalo je Rijekino priopćenje o zabrani ulaska Dinamovu izvršnom dopredsjedniku Zdravku Mamiću u VIP prostorije riječkoga kluba ako se Dinamo ne ispriča .
Razlog je, podsjetimo, incident u svečanoj loži Maksimira nakon utakmice Dinamo - Rijeka (1:2), kada se Mamić posvađao s dijelom riječke delegacije, a šefa riječke POA-e Mandukića pljusnuo/odgurnuo. Zbog tog skandaloznog i primitivnog nasrtaja Mamić je danima dobivao po glavi u svim medijima, a Rijekin direktor Marinko Koljanin podignuo je prijavu protiv njega. Mamić se na konferencijama za novinare ispričavao za učinjeno, tu je ispriku čak ponovio i u jednoj televizijskoj emisiji, uvijek je govorio jedno te isto:
'Što je bilo, bilo je'
- Ispričavam se svima osim onome klošaru Koljaninu! A posebnu je ulogu (šutljivca!) u cijeloj priči odigrao Marinko Koljanin. Novinarima, naime, nije želio ništa govoriti, kada bi i rekao nešto, bilo je to u stilu "što je bilo, bilo je, sad je to prošlo, idemo dalje"... I čovjek bi pomislio da će sve proći onako kako je i prošlo. No dogodilo se najgore - u predvečerje utakmice, kad je ozračje ionako usijano do krajnjih granica, odjednom se u javnosti pojavila odluka Rijekina Izvršnog odbora.
I sve bi možda i bilo u redu da na telefaksu koji je stigao u Maksimir ne stoji datum 28. travnja (petak, dan uoči utakmice), a vrijeme dospijeća 12.45 sati. A u tekstu poruke piše da je tu odluku Rijekin IO donio prije 20 dana, u nedjelju 8. travnja!? Tko je i zašto čekao gotovo tri tjedna? Na taj upit treba odgovoriti Marinko Koljanin...
Zanimljivo, čak ni na prijepodnevnoj konferenciji za novinare u petak u Rijeci Koljanin nijednim jedinim slovom nije spomenuo nikakvu zabranu nego su riječki kolege tek u kasnim popodnevnim satima telefonski razmjenjivali informacije o Koljaninovu (Rijekinu) zahtjevu! Nije valjda elegantni i mladoliki Rijekin direktor (ma kakav klošar!) toliko zaboravan...
Nije, definitivno nije! Bila je to njegova smišljena igra, u pet do dvanaest opet je razbuktao požar kako bi se na Kantridi i više od uobičajenoga mrzilo Dinamo i zagrebačke registracije. No predugo smišljan plan na kraju je ispao i previše proziran, taj amaterski Koljaninov uradak zapravo je razotkrio njega i njegovu taštinu. Još ga, naime, boli Mamićev ulični epitet "klošar" i u svojoj se samoljubljivosti i identificiranju s klubom čiji je direktor zapravo spustio na Mamićevu maksimirsku, nedopustivu razinu.