ZAGREB - Nisu sve Dinamove titule iste, ne svijetle sve jednakim sjajem. S najviše emocija čekao se naslov prvaka 1982. godine, post je trajao 24 godine. Nekoliko kola prije kraja Dinamo je i matematički osigurao naslov, protiv Željezničara, kojega je lomio 60 minuta, iako su te godine suparnici pucali pod presingom već u prvih 20 minuta. Međutim, Zlatko Kranjčar, koji je odigrao najbolju sezonu u karijeri, s dva je gola slomio i otpor žilavih Sarajlija.

I ovaj naslov, koji je došao nakon najvećeg debakla u klupskoj povijesti, purgeri su slavili vrlo emocionalno. Zagrebom dominiraju jumbo plakati “izađite na balkone i pozdravite šampione”. Prije godinu dana ovdje je bio drukčiji tekst: “Fala vam kaj ste bili s nama kad je bilo najteže”.

Uspoređujući osamdeset drugu i 2006. godinu, u naslovnim ulogama su dva trenera. Ćiro Blažević je tada bio “Ćiro nacionale”, njegov bijeli šal je - relikvija na rubu svetosti. U subotu, nakon dugo vremena, opet se skandiralo treneru, skromnom čovjeku, koji je jednoj mrtvoj momčadi udahnuo pobjednički duh i dušu. Nakon što se poklonio navijačima na sjeveru, jer je nebrojeno puta rekao da su oni više od dvanaestog igrača, ispraćen je ovacijama. Posljednji put se ovdje skandiralo Marijanu Vlaku, a ovog proljeća plavi sjever ima novog heroja u Josipu Kužeu...

Cico Kranjčar bio je najbolji igrač Dinamova proljeća ‘82, njegovih 12 pogodaka donijelo je Dinamu titulu. Ovog je proljeća jedna od ključnih figura Ivan Bošnjak, njegovih 20 pogodaka odvelo je Dinamo do velike radosti. Osamdeset druge Dinamo je u Marku Mlinariću imao Luku Modrića, Zajeca u Zoranu Mamiću, kao što danas ima Kranjčara i Cerina u Bošnjaku i Eduardu da Silvi.

Josip Kuže nije bučno slavio svoj prvi trofej, napokon je spavao u komadu, nije bilo noćnih mora. Ipak, za analizu još nije spreman, u srijedu ima obvezu prema Varteksu, a u subotu ga čeka Hajduk. Ne bi bilo zgodno uprskati stvar na promociji.

Prigovorio je novinarima:

- Uništili ste mi jedini slobodan dan, već sutra će me Mamić uhvatiti za vrat. Bavimo se kadrovskom križaljkom...

Zasad ste nabavili dva pojačanja, Marija Cvitanovića i Vugrinca?

- Imamo njihovu riječ, obećali su da će doći u Maksimir.

Hoćete li u Varaždinu pod posebno povećalo staviti Darija Jerteca, jednog od talentiranijih igrača lige?

- Ne volim govoriti o igračima kluba s kojim igramo, ne bi bilo korektno. Ali, do kraja ovog tjedna svi programi i sve križaljke moraju biti gotove...

I transfer lista?

- Nje neće biti, iako će neki igrači otići!

Kakva je situacija s Ivanom Bošnjakom, traži ga nekoliko klubova?

- Želio bih da ostane, ali ako dođe dobra ponuda, klub će ga, s obzirom na godine, pustiti.

U Varaždinu će Kuže odmarati neke igrače. Izostat će Zoran Mamić, a možda debitira Dejan Lovren, najperspektivniji mladi Dinamov igrač.

- Još razmišljam treba li ga “baciti u vatru” ili ne, Varteks je opasna momčad. Dudu i Bošnjak moraju igrati, utrkuju se za najboljeg strijelca...

Josip Kuže neće voditi momčad na turneji u Metkoviću, Usori i Daruvaru (15. do 17. svibnja), ide u Pariz na finale Lige prvaka, bit će sukomentator HTV-a. Od SP-a uživo će vidjeti samo utakmicu s Brazilom, jer 16. lipnja počinju pripreme Dinama.

- Osim ako Hrvatska bude igrala u finalu, to ipak ne bih želio propustiti!

Ipak, u maksimirskoj “božanstvenoj komediji” nije sve - božanstveno. Ljudi bliski Zdravku Mamiću primijetili su da vizionar ni nakon osvojene titule nije bio sretan. Muče ga Dinamove muke i s neusporedivo slabijim suparnicima. Na pitanje prijatelja iz lože - koliko treba novih igrača da bi momčad dobila euro-konture, rekao je: - Najmanje pet!

Ne znam što će o tome reći Josip Kuže! On traži - tri!