Važno je ne primiti gol u Zagrebu

Velimir Zajec jedan je od rijetkih hrvatskih trenera koji su vodili klubove u Ligi prvaka i jedini naš stručnjak koji je vodio klub u Premier ligi. Susreo sam ga prije nekoliko dana u jeku izborničke kampanje. Teško biste ga prepoznali, izgleda kao Robinson Crusoe; Dinamovo “med i mlijeko” obraslo je u bradu, uživa u izolaciji i samoći ranča u Draganiću, tek će se povremeno spustiti do Mrežnice, u “Zeleni kut”.

Potpuno je nezainteresiran za nogometna zbivanja u nas, osjetio sam da je na trenutak odgurnuo nogomet iz svog života. Kaže, privremeno, jer ga u Hrvatskoj zanima samo izbornički posao. A ta fotelja je upravo popunjena najmlađim stručnjakom koji je ikada vodio našu nacionalnu momčad. Većina želi da u toj fotelji što dulje ostane, iako mu zloguke vrane proriču crnu sudbinu, “već 12. listopada birat ćemo novog izbornika”.

Zajec izbjegava javne istupe, ali, naš nogometni svijet ga pamti kao trenera zagrebačkog Dinama, grčkog Panathinaikosa i engleskog Portsmoutha. Kao Dinamov trener u Ligi prvaka zabilježio je dvije pobjede, 3-1 nad Portom u Zagrebu i 1-0 pobjedu nad Ajaxom u Amsterdamu. Ali, više od toga intrigiraju njegove utakmice protiv Arsenala. “Zeko” ih je odigrao - četiri. U Ligi prvaka, u sezoni 2004/05. dvaput je remizirao s “topnicima”, 2-2 u Ateni, dok je na Highburyju izvukao 1-1. Kao trener Portsmoutha izgubio je obje, iako je na Fratton parku bio blizu pobjede, u potpunosti je nadigrao Arsenal. No, u finišu utakmice matirao ga je Soll Campbell, “bjegunac” iz Tottenhama, koji je zbog prijelaza u mrski klub s Highburyja postao jedna od najomraženijih persona na White Hart Laneu...

Najteži suparnik

Dugo smo razgovarali o Arsenalu i Dinamovom pehu pri ždrijebu. Pretresli smo i 1997. godinu, kada je u Zagreb došao Newcastle s Faustinom Asprillom, tada jednim od najboljih svjetskih napadača i onu nesreću u finišu utakmice. Zapravo, Dinamo je zadnji put Engleze pobijedio prije 39 godina, u finalu Kupa velesajamskih gradova pao je Leeds United (2-0), Krasnodar Rora i Marijan Čerček bili su autori te velike pobjede. I te tradicije, tih 39 “sušnih” godina treba se bojati! 

- Velika je sreća da Thierry Henry neće doći u Zagreb, on je 40 posto ovog Arsenala - tvrdi Zajec.

Pažljivo je Zdravko Mamić  gradio ovu momčad, nadajući se da će napokon imati sreće. Međutim, na putu do toliko željene Lige prvaka dobio je najtežeg suparnika. “Lakši” bi čak bio i Liverpool.

- Sada ćemo napokon vidjeti Dinamovu snagu, ovo je prva prava europska utakmica ove generacije. Važno je ne dobiti gol u Zagrebu, i 0-0 je dobar rezultat za uzvrat. Osim u igračkom pogledu, Arsenal je jači i za europsko iskustvo. Kod naših igrača bit će treme, nervoze, sve je to voda na Arsenalov mlin...

• Ima li Dinamo uopće kakvu prednost?

- Navijači su jedino jači, Arsenalova publika je gospodska, tiha, ona ne drži tenziju cijelu utakmicu kao BBB - podvukao je bivši trener i direktor Dinama i dodao:

- Treba biti realan i pametan, ne smije se igrati kukavički defenzivno, treba prostudirati zadnju liniju Arsenala, koja je nova, možda postoji rupa u plotu...

Komparirajući snagu Arsenala i AC Milana, na koji je Dinamo naletio baš u doba Zajecovog direktorovanja, došli smo do zaključka da je onaj Milan bio jači od ovog Arsenala. Iako su u pitanju nijanse. Ali, današnji Dinamo je jači, ako je vjerovati našim stručnjacima, to je četvrta najjača momčad u povijesti. Naravno, ne računajući prijeratni Građanski, kojega se malo tko sjeća.

Od naših velikih igrača u Arsenalu je igrao samo Davor Šuker. Bio je to jedan od sedam njegovih klubova (Osijek, Dinamo, Sevilla, Real Madrid, Arsenal, West Ham, München 1860). Na Highbury je došao kada je već prošao zenit, ali - zabio je 8 golova za “topnike”. O Dinamovim izgledima na “Emirates” stadionu ne želi se izjašnjavati, ali će svakako biti u Londonu 22. kolovoza...

Predigra protiv Ekranasa iz Litve otkrila je neke Dinamove adute, ali i slabosti, bila je to utakmica koja je predstavila sve Mamićeve dobre poteze, ali i zablude i promašaje. U prvoj utakmici vidjeli smo moć Eduarda da Silve, brzinu Etta i razigranost Luke Modrića. U uzvratu je Josip Kuže miksao momčad, rezultat mu je dopuštao da u prvi plan gurne sva ona gunđala i nezadovoljnike s klupe, koji grizu atmosferu kao crveni luk oči, misleći da ih trener mrzi i zakida. Predstavili su se Dino Drpić, Jasmin Agić, Ognjen Vukojević, Ante Tomić, Anderson Costa, Mario Grgurović i - Goran Ljubojević. U toj momčadi Mamićevih zabluda, na koju je spiskao silne Bandićeve milijune, samo je Goran Ljubojević zaslužio prolaznu ocjenu, ostali su se izgubili u zagrebačkoj “megli”, Mamić ih u London može voditi jedino na turističko razgledavanje, o njihovom nogometu “Big Ben” je već rekao sve.

Nećemo razglabati koliko se milijuna kuna poreznih obveznika utuklo u ta “pojačanja”, ali, gledajući Andersona Costu, koji je koštao milijun dolara ili eura, koji ima godišnju plaću kao pola momčadi i samo je Nowotny jači od njega, gledajući tog razočaranog Brazilca kako se vuče kao magla i bezvoljno odlazi u svlačionicu, pitam se - zar je Dinamov sportski direktor slijep? Nisam pritom mislio na Zvjezdana Cvetkovića, jer, u Maksimiru postoje samo dva relevantna lica koja odlučuju o bitnim stvarima. Počasni predsjednik i izvršni dopredsjednik. Prvi ispisuje čekove, drugi kupuje i troši...

Nije Wenger papak

Velimir Zajec se vjerojatno oslonio na otočke medije, koji nas uvjeravaju da Thierry Henry neće doći u Zagreb. Kao što neće doći ni Fredi Ljungberg, Ashley Cole ili  Senderos. Draga gospodo, budite strpljivi, rekao mi je Robert Prosinečki, sigurno je jedino da neće doći Jens Lehmann zbog suspenzije, ostali će biti tu. Ako će trebati.

- Nije Arsene Wenger “papak”, koji će se kockati sa stotinu milijuna eura, koliko donosi Liga prvaka. Ako Henry doista neće doći, onda je sasvim neupotrebljiv, a ja se više bojim nespremnog Henryja nego najspremnijeg igrača Arsenala. Pričekajte ponedjeljak i avion iz Londona - zaključit će Prosinečki i njegovo objašnjenje zvuči doista logično.

Kome će ove jeseni biti teže, Kužeu ili Biliću? Iako će Bilić na “pogrešnoj” strani imati Rooneyja, Gerrarda, Lamparda, Terryja i (možda) Beckhama, njemu će ipak biti lakše. Nacionalna momčad je, ipak, jača od Dinama, tamo su prekaljeni internacionalci poput braće Kovač, Babića, Srne i Klasnića, a ovdje su tek europski “žutokljunci”, momci bez iskustva, koje krasi samo silna želja i talent. Da je u pitanju jedna utakmica, rekli bismo - sve je moguće. Ali, pobijediti Arsenal u dvije, to ipak zvuči kao nemoguća misija. Osim ako se 8. kolovoza ne probudimo i nakon što protrljamo oči, shvatimo da nam je suparnik Arsenal iz - Tivta!