pa kakav si ti lik,da,ti mene znas da znas da mi je to smece placalo outeve,karte itd,to mozda tebi je,posto je ocito da si placenik al pravom navijacu ne

pa je kak ne,samo sad vecina ih neide radi huligana koji im vrijedaju Mamica

Promjenom trenera na Dinamovoj klupi najveću promjenu je doživio osporavani brazilski napadač Anderson koji je protiv Pule postigao svoj prvi gol u prvenstvu.

- Mali se zove Anderson Costa Junior... - otkriva stariji Anderson.

Tati je konačno krenulo. Nakon što je postigao dva pogotka u Kupu protiv Grobničana i Šibenika, uspio se 'upisati' i u prvenstvu. Prekrasno se veselio, niti jučer mu osmijeh nije silazio s lica. Bio je to neki drugi Anderson, niti traga od čovjeka koji uglavnom spušta pogled i u prvi plan gura letargiju. Hoće li Eduarda, koji mu je prepustio izvođenje jedanaesterca, izvesti na večeru?

- Oduševljen sam njegovim potezom, pravi je prijatelj. Kad je dosuđen jedanaesterac, prišao sam mu i kazao: 'Dudu, rodio mi se sin, molim te da ga ja izvedem i zabijem taj prvi gol u hrvatskom prvenstvu, to je poklon mom malom Andersonu'. Dao mi je loptu i kazao: 'Pucaj, kad je za sina, ne možeš promašiti.' Bio je to posebno emotivan trenutak za mene koji ću pamtiti cijeli život. Vratit ću mu prvom prilikom.

Do sada je u plavom dresu pamtio samo teške dane. Doveden je kao pojačanje, a od najave se nije vidjelo ništa, samo promašaji i loše igre, minutaža na kapaljku. Kako se osjećao dok mu se nogometni život rušio kao kula od karata, je li za njega 'velika srijeda' bila konačna prekretnica karijere?

- Vjerujem da će me navijači Dinama sad napokon upoznati, vidjeti da nisam 'tamo neki Brazilac', promašeni slučaj. Dosad nisam dobio pravu priliku, nisam stigao adekvatno upoznati suigrače, sustav igre koji se često mijenjao. Bio sam presretan kad sam na premijernoj utakmici kod novog trenera dobio povjerenje, nadam se da ću ga imati i dalje. To je najbitnije, kad ulaziš tu i tamo, ne pohvataš konce, ne znaš navike suigrača, ne poznaješ momčad, niti ona tebe.

Međutim, na travnjaku ste do srijede djelovali nezainteresirano, sporo i letargično. Zašto?

- Bio sam tužan i nesretan. Znao sam da nisam u prvom planu, da će me trener odmah vratiti na klupi ukoliko ne zabijem, da navijači i novinari o meni misle da nisam dobar igrač, da sam nekakva prevara. Bilo se užasno teško motivirati u takvoj situaciji, to je psihološki zastrašujući osjećaj, želiš dati sve od sebe, ali imaš kočnicu, ne možeš se pokrenuti. Ne bih to poželio niti jednom nogometašu. Kod novog trenera sam pronašao ogromni motiv i više nikad neće napisati da djelujem nezainteresirano, to garantiram.

Jeste li pratili što se piše o vama, jesu li vam prijatelji Brazilci prevodili novinarske tekstove?

- Da barem nisu... 'Ubijali' su me ti prijevodi, mislio sam; zar je moguće da ti ljudi tako loše misle o meni? Kad su kolege uzimali novine u ruke, tresao sam se od straha što će pročitati, tih nekoliko minuta bile su mi definitivno najgore razdoblje dana, čista mora. S druge strane, znao sam da novinari ništa lijepo ne mogu napisati kad ne zabijem golove. Živio sam u paklenom zatvorenom krugu.

Jeste li razmišljali o odlasku iz Dinama?

- Razmišljao sam o tome. Ali, kad otišao Ljubojević, razgovarao sam sa Zdravkom Mamićem, kazao mi je da ostanem i poslušao sam ga. Sad mi više takve misli ne prolaze glavom, želim ostati i zabijati golove za Dinamo, biti dio naše momčadi.

Smatrate li da ste sposobni za to?

- Previše brzo su mnogi zaključili da nisam pravi igrač! Nisam mogao lošije početi karijeru, tek sam stigao, a već sam bio otpisan. Naravno da je bilo teško živjeti s tim, sad se osjećam moćno i znam da je preda mnom novi početak koji će rezultirati veseljem, a ne tugom koja me dosad pratila.

Kako su se ponašali vaši suigrači u trenucima dok ste bili na margini?

- Zar niste vidjeli kako su svi veselili kad sam zabio prvi prvenstveni gol? Još jedan trenutak za sjećanje... Nikad nisam osjetio da je netko protiv mene, da mi okreće leđa. Dapače, stalno su pričali sa mnom i davali mi podršku. Veliko im hvala, lakše je bilo izdržati pakao.

Sad kad ste konačno zabili prvi gol, koliko ih možemo očekivati do kraja prvenstva?

- Nemojte sad opet očekivati čudo. Za mene je sad najbitnije da se osjećam sretno, sve mi se promijenilo preko noći. Znam da je moja statistika loša, ali bit će bolja, to mogu obećati. S većim entuzijazmom ću trenirati, dignuti se tjelesno.

Prozvali su vas 'dečko od milijun dolara'. Je li vaš transfer uistinu bio toliko 'težak'?

- Ne znam. Samo znam da ja od transfera nisam dobio niti jedan dolar! Sve je završilo u mom bivšem klubu Vasco de Gami.

Anderson će nakon svršetka prvog dijela prvenstva odmah otputovati u Brazil kako bi upoznao sina, a s njim i suprugom se vraća u Zagreb, više neće biti samac. Počeo je novi život.

Preuzeto iz Sportskih novosti, Autor: Davorin Olivari



Hvala kurcu da se napokon nasmijao 

 

Zdravko Mamic je dobar za klub, i dalje stojim iza toga....

Bad Blue Boys su jedino sto je europski/svjetski u voljenom klubu i sto je vrijedno spomena trenutno kad se prica o klubu!

Modric, Eduardo i Etto legende!!!

 

Dobar post

Puno ime     Nogometni klub Dinamo Zagreb     
Nadimak     plavi, purgeri     
Osnovan     26. travnja 1911.     
Igralište     Maksimir, Zagreb     
Kapacitet     38 000     
Direktor      Mirko Barišić     
Trener     Branko Ivanković     
Liga     1. HNL     
2005/06.     1. HNL, 1.     
                
     
     
     

                
     
     
     
     

Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 18 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 12) te 17 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da 33% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 302 postignuta gola. Trenutni predsjednik Dinama je Mirko Barišić, a trener Josip Kuže.
Sadržaj [sakrij]
1 Povijest
1.1 Povijest Građanskog
1.2 Povijest Dinama
2 Sportski uspjesi
3 Grb i dres
4 Stadion
5 Nogometna škola
6 1967.
7 Rivalitet sa 'splitskim bilima'
8 Momčadi prvaka
8.1 Građanski
8.2 Dinamo
9 Popularnost
10 Navijači
11 Sezona 2006/07.
11.1 Međunarodne utakmice sezona 2006/07
11.2 Transferi sezone 2006/07.
12 Poznati igrači
12.1 Najbolji strijelci u klupskoj povijesti
12.2 Najbolji strijelci lige
12.3 Inozemni igrači i treneri u Dinamu
13 Treneri
14 Vanjske poveznice

Povijest

Klub nastavlju tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

Povijest Građanskog

Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Građanski prvak 1926.

Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölf, Lešnik, Antolković, Kokotović). Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Gaskhell, Haftl, Donelly, Mađari Poszony, Molnár, Bukovy, Austrijanac Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih purgera.

Povijest Dinama

U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je dinamo novi klub od 1945.

Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Dinamo prvak 1982.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.

Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004.

Sportski uspjesi
Prvenstvo Hrvatske: 1943. (kao Građanski), 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06.
Prvenstvo Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940., (kao Građanski) 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), 1981/82.
Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04.
Kup Jugoslavije: 1925., 1940., 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA): 1967. (finalisti 1963.)
Balkanski kup: 1977.

Grb i dres

Dres Dinama je tradicionalno tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen modernijom srebrnom varijantom. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo "d" bijele boje. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina, umjesto zlaznog obruba, stavljen je srebrni. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Stadion

Glavni članak: Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi.

Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Stadion Maksimir

Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjevernja tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990., a danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor omladinske škole je Božidar Šikić.

1967.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Zlatna generacija: s lijeva stoje: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, čuče: Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova "Stara dama" se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem. Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

Tad su se mnogi prisjetili i početka sezone te sreće koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće - Juventus, Eintracht, Leeds United...


Prvo kolo Dinamo - Spartak Brno 2-0 Spartak Brno - Dinamo 2-0

Drugo kolo Dinamo - Dunfermline 2-0 Dunfermline - Dinamo 4-2

Treće kolo Dinamo Dynamo - Pitesti 0-0 Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1

Četvrtfinale Juventus - Dinamo 2-2 Dinamo - Juventus 3-0

Polufinale E. Frankfurt - Dinamo 3-0 Dinamo - E. Frankfurt 4-0

Finale Dinamo - Leeds United 2-0 Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'

Vječiti derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine. Do sad je odigrana 161 utakmica. U taj broj su uračunate samo utakmice u prvenstvu, dok utakmice iz nacionalnih kupova nisu uračunate.

Statistika
1924.-1941.     Građanski - Hajduk     27   &nbs p; 10     9   & nbsp; 8     49:45  & nbsp;  
1946.-1991.     Dinamo - Hajduk     92   &nbs p; 32     25      35     123:131 &nb sp;   
1992.-2005.     Dinamo - Hajduk     42   &nbs p; 17     9   & nbsp; 16     54:49      
Ukupno           161     59   & nbsp; 43     59  &nb sp;  226:225     

Momčadi prvaka

NK Dinamo je u svojoj bogatoj povijesti osvojio 17 naslova državnih prvaka. Građanski je u Kraljevini Jugoslaviji osvojio 5 naslova: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te naslov 1943. osvojen u NDH. NK Dinamo u SFRJ osvaja četiri naslova: 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), te nakon duge 24. godine čekanja naslov 1982. godine. Momčad koja je osvojila naslov 1982. svakako je najpoznatija: Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Ivković, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Vlak, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić na čelu sa trenerom Miroslavom Blaževićem.

U Republici Hrvatskoj Dinamo osvaja 8 naslova. Od toga pod imenom Croatia pet puta (1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98. i 1998/99.), a nakon povratka imena Dinamo osvaja tri naslova 1999/2000., 2002/03. i 2005/06.

Građanski

1923. Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić

Trener: Arthur Gaskel

1926. Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke

Trener: Josef Brandstatter

1928. Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić

Trener: Imre Poszonyi

1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić

Trener: Marton Bukovi

1940. Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović

Trener: Marton Bukovi

1943. Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović

Trener: Marton Bukovi

Dinamo

1948. Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše

Trener: Karl Mütsch

1954. Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula

Trener: Ivan Jazbinšek

1958. Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.

Trener: Gustav Lechner

1982. Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić

Trener: Miroslav Blažević

1993. Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac

Trener: Miroslav Blažević

1996. Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica

Trener: Zlatko Kranjčar

1997. Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar

Trener: Otto Barić

1998. Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz

Trener: Zlatko Kranjčar

1999. Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović

Trener: Ilija Lončarević

2000. Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas

Trener: Marijan Vlak

2003. Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar

Trener: Miroslav Blažević

2006. Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo da Silva, Zahora

Trener: Josip Kuže

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku armiju navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u SFRJ uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Ali tu treba i spomenuti i Hercegovinu odakle dolaze također najvjerniji navijači Dinama ( Široki Brijeg, Čapljina, Mostar...).

Rezultati po regijama Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo

Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo

Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo

Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo

Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo

Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Zaključak Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći.

Navijači

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys.

Sezona 2006/07.
Trener: Branko Ivanković
Predsjednik: Mirko Barišić
Direktor: Zdravko Mamić
Sportski direktor: Zvjezdan Cvetković
IGRAČI:
Vratari     
Broj     Drž.   &nbs p; Igrač     Položaj &nbs p;   
1           ;Ivan Turina     vratar      
...         &nb sp;Tomislav Vranjić     vratar    ;  
12         &nbs p;Filip Lončarić     vratar  &nbs p;  
22         &nbs p;Marko Šarlija     vratar    ;  
...         &nb sp;Ivan Kelava     vratar      
Obrambeni igrači     
Broj     Drž.   &nbs p; Igrač     Položaj &nbs p;   
26         &nbs p;Dino Drpić     stoper   & nbsp; 
3           ;Hrvoje Čale     lijevi branič     
7           ;Etto     desni branič/desni vezni     
5           ;Vedran Ćorluka     stoper    ;  
15         &nbs p;Carlos Santos     lijevi branič     
6           ;Mario Cvitanović     stoper  &n bsp;  
4           ;Jens Nowotny     stoper    ;  
Vezni igrači     
Broj     Drž.   &nbs p; Igrač     Položaj &nbs p;   
2           ;Marijan Buljat     desni vezni     
8           ;Ante Tomić     vezni igrač     
13         &nbs p;Mathias Chago     obranbeni vezni/vezni igrač     
10         &nbs p;Luka Modrić     navalni vezni/lijevi vezni     
30         &nbs p;Davor Vugrinec     navalni vezni     
20         &nbs p;Ognjen Vukojević     obrambeni vezni     
28         &nbs p;Zoran Mamić     vezni igrač     
16         &nbs p;Sammir     navalni vezni     
11         &nbs p;Jasmin Agić     vezni igrač/obrambeni vezni     
Napadači     
Broj     Drž.   &nbs p; Igrač     Položaj &nbs p;   
24         &nbs p;Eduardo da Silva     napadač      
21         &nbs p;Saško Pandev     napadač    ;  
9           ;Anderson Costa     napadač      

Međunarodne utakmice sezona 2006/07
kvalifikacije za Ligu prvaka (treće pretkolo)
8. kolovoza 2006. Dinamo - Arsenal 0:3
22. kolovoza 2006. Arsenal - Dinamo 2:1
Kup UEFA
14. rujna 2006. Dinamo - Auxerre 1:2
28. rujna 2006. Auxerre - Dinamo 3:1

Transferi sezone 2006/07.

Klub je za novu sezonu doveo stopera Maria Cvitanovića iz belgijskog Antwerpena, vezne igrače Davora Vugrinca iz Rijeke, Marija Grgurovića iz Hajduka, te vratara Tomislava Vranjića iz Varteksa. Nakon jedne sezone vratio se Jasmin Agić iz korejskog Incheona. Sa posudbe su se vratili Goran Ljubojević i Vedran Ješe. Iz juniorske momčadi došao je Milan Badelj. Iz njemačkog Bayer Leverkusena došao je proslavljeni reprezentativni stoper Njemačke, Jens Nowotny. Početkom studenog predugovor je potpisao mladi brazilac Sammir, pravo nastupa imati će od početka nove polusezone.

Ivan Bošnjak i Goran Ljubojević otišli su u belgijski RKC Genk, a Silvio Marić je napustio klub raskidom ugovora. Zahora je otišao na posudbu u slovenski Koper, Patrice Kwedi je na posudbi u Šibeniku, Miroslav Šarić u Kamen Ingradu, a Mario Grgurović i Marko Janjetović u Međimurju. 17-godišnji Dejan Lovren posuđen je zaprešićkom Interu. Vedran Ješe otišao je u švicarski Thun. Nakon raskida posudbe u Kopru, Junior Juninho je napustio klub raskidom ugovora sa strane poslodavca.

Trener Josip Kuže je 6.studenog 2006. napustio klub nakon više od godinu dana, a za novog je trenera par sati nakon toga postavljen Branko Ivanković.

Poznati igrači
Milan Antolković
Rudolf Belin
Zvonimir Boban
Srećko Bogdan
Petar Bručić
Tomislav Butina
Snješko Cerin
Zvonimir Cimermančić
Igor Cvitanović
Marijan Čerček
     
Vladimir Čonč
Eduardo da Silva
Stjepan Deverić
Tomislav Ivković
Oskar Jazbinšek
Dragutin Vabec
Ivica Senzen
Dražan Jerković
Goran Jurić
Ratko Kacian
Vlado Kasalo
Zlatko Kranjčar
     
Dražen Ladić
Stjepan Lamza
August Lešnik
Silvio Marić
Vlatko Marković
Marko Mlinarić
Zvonimir Monsider
Džemal Mustedanagić
Robert Prosinečki
Mladen Ramljak
     
Mario Stanić
Dario Šimić
Zlatko Škorić
Davor Šuker
Mark Viduka
Marijan Vlak
Goran Vlaović
Franjo Wölfl
Velimir Zajec
Slaven Zambata

Snješko Cerin i Franjo Wölfl su jedni od igrača iz t.zv. jugoslavenskog "Kluba 100", igrača koji su dali preko 100 pogodaka u prvoligaškim utakmicama.


Najbolji strijelci u klupskoj povijesti

Najbolji strijelci lige

Inozemni igrači i treneri u Dinamu

Treneri
1923-1924. Artur Gaskel
1925-1926. Josef Brandstätter
1926-1928. Imre Pozsonyi
1929-1931. James Donnelly
1932. Giury Molnar
1933. Robert Haftl
1935. Hans Ringer
1935-1945. Marton Bukovi
1945. Branko Kunst
1945-1947. Marton Bukovi
1947. Mirko Kokotović
1948. Karl Mütsch
1948-1949. Bruno Knežević
1950-1952. Bernard Hügl
1952-1953. Milan Antolković
1953-1955. Ivan Jazbinšek
1956. Bogdan Cuvaj
1957. Milan Antolković
1957-1958. Gustav Lechner
1959-1960. Milan Antolković
1960-1961. Marton Bukovi
1961-1964. Milan Antolković
1964-1965. Vlatko Konjevod
     
1965-1967. Branko Zebec
1967-1970. Ivica Horvat
1970-1971. Zlatko Čajkovski
1971-1972. Dražan Jerković
1972. Stjepan Bobek
1973. Domagoj Kapetanović
1973-1974. Ivan Marković
1974-1977. Mirko Bazić
1977-1978. Rudolf Belin
1978-1980. Vlatko Marković
1980. Ivan Marković
1980-1983. Miroslav Blažević
1983. Vlatko Marković
1984. Branko Zebec
1984-1985. Tomislav Ivić
1985. Zdenko Kobeščak
1986-1988. Miroslav Blažević
1988-1989. Josip Skoblar
1989. Rudolf Belin
1989-1990. Josip Kuže
1990-1991. Vlatko Marković
1991-1992. Zdenko Kobeščak
1992. Vlatko Marković
     
1992-1994. Miroslav Blažević
1994. Ivan Bedi
1994-1996. Zlatko Kranjčar
1996-1997. Otto Barić
1997-1998. Marijan Vlak
1998. Zlatko Kranjčar
1998. I. Bedi / H. Braović
1998-1999. Velimir Zajec
1999. Ilija Lončarević
1999. Osvaldo Ardilles
1999-2000. Marijan Vlak
2000-2001. Hrvoje Braović
2001-2002. Ilija Lončarević
2002. Marijan Vlak
2002-2003. Miroslav Blažević
2003-2004. Nikola Jurčević
2004. Đuro Bago
2004. Nenad Gračan
2005. Ilija Lončarević
2005. Zvjezdan Cvetković
svibanj 2005. - Josip Kuže