VARAŽDIN Bivši i aktualni trener Dinama bili su učenici varaždinske gimnazije
Ivanković i Kuže odlikaši iz istih klupa
Autor Nenad KOVAČIĆ
Kakva je to generacija bila! Josip Čop, aktualni glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora, bivši tajnik HNS-a, nekadašnji libero Hajduka i reprezentativac Jugoslavije. Davorin Prpić, jedan od vodećih ljudi Croatije osiguranja, ali i Hrvatskog teniskog saveza. Zlatan Milić, u istoj tvrtki, s bogatim košarkaškim iskustvom.
Prof. dr. Bojan Matković, nositelj katedre za košarku i skijanje na Kineziološkom fakultetu, u dva mandata i dekan tog fakulteta. Branko Devčić, nekadašnji prvotimac Dinama, diplomirani pravnik.
I junak ove priče, još jedan Branko Ivanković. Trener Dinama, budući magistar nogometa. Svima njima iste su, 1969. godine, počeli varaždinski gimnazijski dani. A, dvije godine ranije, vrata iste ugledne škole, koja upravo slavi 370. obljetnicu, otvorio je i bivši trener "modrih" Josip Kuže.
Česta selidba
Je, Josipov otac bio je vojno lice i često su se selili, pa je Josip osnovnu školu pohađao u Varaždinu (niže razrede u Prvoj, više u Petoj OŠ, op.a.), također i prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja uvodi nas u ovu gimnazijsku priču doktor nauka Krešo Delija, Kužeov razrednik u gimnaziji, a kasnije dugogodišnji sveučilišni profesor, vanjski suradnik Kineziološkog fakulteta, još i danas profesor na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
Sjećam se Josipa kao sjajnog dečka, skromnog i pristojnog, bio je stvarno i dobar učenik i sportaš hvali bivšeg trenera Dinama dr. Delija.
No, sve je to ništa u usporedbi s pohvalama na račun aktualnog šefa struke modrih, profesora Branka Ivankovića.
Eh, da mi je sin?
Branko je pravi intelektualac, jedini trener takva kova u Hrvatskoj. Nakon gimnazije završio je Kineziološki fakultet, specijalizirao 500 ili 600 sati nogometa, na pragu je magisterija, ja ga tjeram i "trkom do doktorata" rekao je prof. Senen Žamić, Tanacov profesor tjelesnog u gimnaziji, i dodao:
To je dečko kojeg sam oduvijek htio imati za sina. Veliki kućni odgoj, miran i jako marljiv, kulturan, nikad svadljivac, nikad grub prema prijatelju ili suigraču. Opet, želi čuti svačije mišljenje, ali uvijek sam donosi odluku. Zato je i sve ovo postigao, što je priznanje i nama. Kažem, intelektualac, ali?
Ali?
Hm, ne znam koliko će izdržati u Dinamu, s Mamićem. Prefin je?
Čestitka iz Francuske
Tu se uključio u razgovor i Zlatan Milić, koji je s Tancem prošao kao gimnazijalac sva republička natjecanja i uspjehe u odbojci, rukometu, nogometu, košarci. Osobno košarku najradije spominje, i rekordnu 183:23 pobjedu u jednom takvom finalu, no ističe jednu kasnije anegdotu, iz brončane 98.
Na dan kad smo pobijedili Japan 1:0 i otišli dalje, u Varaždinu smo slavili 25. obljetnicu mature. Bez Branka Ivankovića, Ćirina asistenta u Francuskoj, bez Josipa Čopa, tadašnjeg tajnika HNS-a. No, u jednom trenutku na našu je feštu došao faks iz Francuske, čestitka za obljetnicu, s potpisima Ćire i svih reprezentativaca. Nisu nas zaboravili, eto takav je Tanac zaključio je ovu gimnazijsku priču Milić.