Kada je jučer Eduardo ušao u Dinamovu svlačionicu, suigrači su mu
spontano zapljeskali. Ovacije velikom centarforu, novom junaku dana u
Hrvatskoj, čovjeku koji nas vuče prema Europskom prvenstvu.
Pogled mu je umoran, korak težak. Nije se naspavao.
- Tek sam ustao prije sat vremena - pričao je jučer rano poslijepodne.
- Dojmovi iz Izraela još nisu posloženi, nisam imao vremena. Ali,
naravno, lijep je osjećaj probuditi se nakon onakve pobjede.
Najveća Eduardova utakmica karijere?
- Ha, to ste me pitali i poslije Engleske. Jest, ova je bila najbolja
za mene, ali bit će, nadam se, još boljih.
Pitanje o odlasku iz Dinama opet je neizbježno. Odavno u Maksimiru nije
bilo takvoga majstora i većeg zanimanja inozemnih klubova.
- Moj je odgovor uvijek isti. Još sam u Dinamu i pripremam se za
Cibaliju. Nakon što završi prvi dio prvenstva, Zdravko i ja sjest ćemo
i u miru razgovarati. Tada ćemo vidjeti koji je klupski interes.
Privlači vas nizozemski PSV?
- Svejedno mi je, jer ja ionako ne mogu izabrati.
Jeste li prerasli Dinamo i hrvatsku ligu?
- U Dinamu više ne mogu igrati bolje, samo lošije.
Tko je najzaslužniji za vaš meteorski uspon?
- Mnogo sam trenera promijenio, svaki od njih je pomogao, svima sam
zahvalan. Ali, opet se vraćam na sebe, svoju upornost. Svaki dan molio
sam se da uspijem i Bog me nagradio.
Nazvala majka
Ipak, dva su trenera utisnula poseban pečat u Duduovu karijeru:
Josip Kuže i Slaven Bilić.
Kaže da mu se javila majka iz Brazila, da ga od utakmice s Englezima
prate i brazilski mediji. Kako danas izgleda, Dudu bi imao mjesta i u
famoznom Seleçau. |