Trnovit put mladog vratara do Dinamove jedinice      Filip Lončarić: Bacio sam bogatstvo kockajući



Topao prosinački dan bližio se svojoj polovici, povjetarac je u Maksimiru dopuštao raskopčane jakne. Ali, kapi za nos ukazivale su na opasnost takva vremena.

To mi je valjda od cijepljenja protiv gripe objašnjavao je Filip Lončarić ubrizgavajući spasonosnu tekućinu. Pogled je pucao na pomoćno igralište Hitrec-Kacijan. I vratio film.

E tamo sam najradije branio. Čist zrak, priroda, gledaš drveće... A pogledajte ono zastao je pokazujući Dinamov stadion.
Dobro, nećete još dugo tamo igrati. Slijedi renoviranje i selidba na Kajzericu.
Joj, ne podsjećajte me! To pak igralište mrzim! Bio sam na posudbi u Lokomotivi i u četiri mjeseca najprije postavio osobni rekord s četiri primljena pogotka na jednoj utakmici, od Moslavine, a potom zaradio puknuće plućne maramice i dva i pol mjeseca stanke!

Njegova je vratarska priča počela slučajno.
Igrao sam braniča, ali je konkurencija u tom naraštaju s Kranjčarom i Ćorlukom bila velika. Moralo se puno trčati, nisam se vidio u tome i odlučio sam uzeti rukavice. Istina je da vratar mora biti lud, hrabar, spreman da ga netko napuca u glavu ili malo niže... Imao sam osam ili devet godina i san, kao i svi klinci, a ispalo je čudesno! Čudesno je bilo sve, od debija na Poljudu do kraja jeseni u Čakovcu.

Schmeichel uzor
Govorilo se da sam trebao dobiti crveni karton zbog odgurivanja Muse, ali znam da nisam. Evo, podsjetite se govorio je gurajući nam pod nos snimku na mobitelu.

Odgurivanje Muse i dvije dobre obrane protiv Varteksa reklama su koju uvijek ima uza sebe. A priča s Poljuda ono što će uvijek pamtiti. Tamo je čvrsto prigrabio Dinamovu jedinicu.
Jače su mi strane hrabrost i situacije jedan na jednoga, a moram raditi na istrčavanjima i točnosti. Iako mi se neki zbog toga smiju, uzor mi je Schmeichel.
Mora da ste se dobro osjećali kad je Mamić pozvao Pletikosu?
On je prvi hrvatski vratar, vrlo je kvalitetan, ali toliko vjerujem u sebe da to nisam smatrao potrebnim. Ustvari, nek dođe, na klupi ima mjesta, ha-ha!
No, on neće u Dinamo.
Razumijem ga, neću ni ja nikada u Hajduk.

Iako mu je tek 20 godina, Filip je u trogodišnjoj vezi s djevojkom Ivom. S njom provodim najviše vremena izvan terena, a volim i igrati playstation, pa i visiti po kafićima, iako znam da to nije dobro. A slušam različitu glazbu. Ne, ne bježim ni od narodnjaka.

Od odlazaka u kladionice je, kaže, odustao. I onda se zamišljeno zagledao u daljinu i izustio:
Ma, bilo je i gorih stvari od kladionica... Ranije sam često odlazio i u kockarnice, ali shvatio sam da od toga nema ništa, da samo radom možete steći novac.
Pa koliko ste se to morali razočarati da steknete takve spoznaje?
Dosta, dosta sam novca bacio u vjetar u kockarnicama. Zaista puno za svoje godine...

Bez vozačke dozvole
Možda se dijelom i zbog toga ne hvali nekim skupocjenim automobilom. Nego iz obližnjeg Borongaja na treninge dolazi tramvajem.
Lijen sam krenuti u autoškolu. Ali budem, uskoro... Završio je trgovačku srednju školu, a životni cilj mu je napraviti nešto veliko s Dinamom, potom otići van i osigurati miran život.
Tko kaže da vratari ne mogu zaraditi, pa jeste li vidjeli Kellerovu kuću? To je vila! Jest da ne možemo zaraditi kao napadači, ali...