Ne znam, mozda ja jednostavno jos uvijek zivim u iluziji da ljudima ovaj klub nesto znaci. Vec sam jedanput objasio kako sam ja postao Dinamovac. Najveci razlog je moj ujak koji je bio veliki Dinamovac i koji je mene volio poput svojih sinova i izuzetno je ponosam sto sam i ja postao velik Dinamovac poput njega. Uvijek sam uzivao u njegovim pricama o Dinamu za vrijeme bivse drzave (inace, covjek sa ogromnim znanjem, bez obzira o cemu se radilo, sve ga je zanimalo). Nazalost se prosle godine potpuno neocekivano razbolio. U bolnici (kad je vec bio u dosta losem stanju) se sjetio mene i rekao svojoj cerki da kupi knjigu "Dinamo Svetinja", napisao mi je svoju zadnju osobnu poruku na prve dvije stranice i poslao je meni u Svicarsku, zadnje rijeci te poruke su bile "neka zivi vjecno nas Dinamo". Pa tjedna kasnije je preminuo. I dan danas mi dodju suze kad vidim tu kniju i sjetim se nasih diskusija o Dinamu (cak i u nasem zadnjem telefonskom razgovoru smo vecim dijelom pricali o Dinamu, premda je vec tesko govorio). Eto, to su za mene pravi Dinamovci i uhvati me tuga kad vidim kakav status nas voljeni klub danas ima.

 

Ja sam recimo čuo da su to Ćorluka i Lončarić potpisali takove ugovore s tim što se Ćorluka bunio jer mu nije podebljan ugovor s Dinamom za razliku od onog Eduardovog i Modrićevog. Dobro, Ladić možd i ne bi prihvatio ali što je onda s Škoriće, Duatbegovićem i Stinčićem???

Pa čak su i neki bivši zagrebovi vratari bolji vratarski treneri od tog Jozića koji branio samo u Marsoniji i Širokom.

 

Sjećaš li se možd nekog konkretnog primjera?''

Dobro slažem se da je u onu utakmnicu u Nišu Dinamo ušao previše otvoreno. Tu je Marković htio zapravo napraviti promociju novog prvaka lepršavom gospodskom igrom. Ali. ja se sjećam i one utakmnice u Zagrebu protiv Olimpije, kolo prije one utakmnice u Splitu. U toj utakmnici Dinamo je imao pregršt šansi ali je negdje do kred kraj vodio samo s 1:0. Tada se Dinamo zatvorio što je bilo pogubno jer je za Olimpiju igrao Tone Rožič jedan od najboljih skok napadača u tadašnjoj jugo ligi. Zabio je nakon jednog  centaršuta iz prekida za konačnih 1:1. Ja mislim da je glavni razlog bio u nedovljnoj DInamovoj napadačkoj učinkovitosti. Dinamo je uvijek trebalo 4-5 100% -totnih šansi da zabije jedan gol. Osim Cerina koji je u toj sezoni uz potporu Bonića bio dinamov glavni gol igrača nitko drugi im se nije pridodavao kako treba. Osim toga, svi dinamovi treneri osim Zebeca su jako malo radili na uvježbavanju akcija nakon ubačaja iz prekida. Eto, Dinamo danas ima uvjerljivo najače skakače Ćorluku, Pokrivača, Šifoa, Drpića i Tadića, te mnogo skraćenih udaraca iz kuta i samih udaraca iz kuta,ali iz takovih prekida zabija jako malo golova. U toj Markovićevoj sezoni je DInamo imao jedinog dobrog skakača u Srećku Bogdanu koji i nije bio previše visok.

 

Ja sam jednom protiv Partizana 1987. mislim, vidio da je Besek promašio prazan gol glavom s dva metra od gola. Tu utakmnicu je DInamo izgubio 2:1 a golove je zabio nesuđeni dinamovac Albanac Fadil Vokrri. Njega sam skroz zaboravio u svojim pričama. On je bio Ćirin miljenik i trebao je doći u Dinamo. međutim, Vokrri je bio kosovar koje je tad bilo pod vojnom okupacijom zbog nereda. Ucijenjen je od tadašnjih vojnih struktura da mora otići u Partizan. Vokrri je baš bio prototip modernog napadača. Dobar tehničar s šutom s obje noge, kvalitetan u igri glavom te brz i eksplozivan.