Sjećaš li se možd nekog konkretnog primjera?''

Dobro slažem se da je u onu utakmnicu u Nišu Dinamo ušao previše otvoreno. Tu je Marković htio zapravo napraviti promociju novog prvaka lepršavom gospodskom igrom. Ali. ja se sjećam i one utakmnice u Zagrebu protiv Olimpije, kolo prije one utakmnice u Splitu. U toj utakmnici Dinamo je imao pregršt šansi ali je negdje do kred kraj vodio samo s 1:0. Tada se Dinamo zatvorio što je bilo pogubno jer je za Olimpiju igrao Tone Rožič jedan od najboljih skok napadača u tadašnjoj jugo ligi. Zabio je nakon jednog  centaršuta iz prekida za konačnih 1:1. Ja mislim da je glavni razlog bio u nedovljnoj DInamovoj napadačkoj učinkovitosti. Dinamo je uvijek trebalo 4-5 100% -totnih šansi da zabije jedan gol. Osim Cerina koji je u toj sezoni uz potporu Bonića bio dinamov glavni gol igrača nitko drugi im se nije pridodavao kako treba. Osim toga, svi dinamovi treneri osim Zebeca su jako malo radili na uvježbavanju akcija nakon ubačaja iz prekida. Eto, Dinamo danas ima uvjerljivo najače skakače Ćorluku, Pokrivača, Šifoa, Drpića i Tadića, te mnogo skraćenih udaraca iz kuta i samih udaraca iz kuta,ali iz takovih prekida zabija jako malo golova. U toj Markovićevoj sezoni je DInamo imao jedinog dobrog skakača u Srećku Bogdanu koji i nije bio previše visok.

 

Ja sam jednom protiv Partizana 1987. mislim, vidio da je Besek promašio prazan gol glavom s dva metra od gola. Tu utakmnicu je DInamo izgubio 2:1 a golove je zabio nesuđeni dinamovac Albanac Fadil Vokrri. Njega sam skroz zaboravio u svojim pričama. On je bio Ćirin miljenik i trebao je doći u Dinamo. međutim, Vokrri je bio kosovar koje je tad bilo pod vojnom okupacijom zbog nereda. Ucijenjen je od tadašnjih vojnih struktura da mora otići u Partizan. Vokrri je baš bio prototip modernog napadača. Dobar tehničar s šutom s obje noge, kvalitetan u igri glavom te brz i eksplozivan.

 

Markovića imaš na snimci jedne od epizoda one serije " fudbal, nogomet i još ponešto". Utkamnica ČSSR- Jugoslavija, polufinale svjetskog prvenstva. Igra bez potrebe rukom u kazenom prostoru i sudac sudi elver za Čeg- Slovake. Ja sam ga gledao na nekim snimkama. To je bio čvrst jak stoper nenadmašan u igri glavom koji je pribjegavao jednostavnim rješenjima.

Ali, vratimo se na njega u vrijeme dok je bio trener. Marković je bio strog trener koji je zahtijevao disciplinu na terenu i izvan njega.  Njemu nije mogao igrati igrač koji nije bio tjelesno spreman za svih 90 minuta.

Ima jedna anegdota koja se dugo prepričavala u Zagrebu.

Marko Mlinarić, tada talentirani mladi igrač je igrao u prvoj momčadi u toj u polusezoni te sezone 1978/79. Međutim, Mlinarić je tada imao problema s viškom kila jer je previše jeo buncek i pio gemište. Na jednom treningu Marković ga je potjerao s tog treninga riječima; "Mlinariću, je**m li ti nanu, ne dolazi mi na trening dok ne skineš taj trbuh. Dupe ti se vuče po terenu od debljine"