DInamo se ukazala prilika da dovede jednog od najboljih svjetskih nogometaša u to vrijeme Safeta Sušića. Safet Sušić je bio vrhunski nogometni majstor ali u privatnom životu previše miran i skroman da bi se snalazio u scilama i haribdama zapadnoevropskog profesionalnog nogometa. Naime, on je u isto vrijem potpisao predugovor s Interom i ugovor s Torinom. Na oba ta ugovora vrijednost transfera je bila veća nego ona koju je platio Juventus za dvije tada vodeće zvijezde svjetskog nogometa Platinija i Bonieka. Inter je cijeli slučaj prijavio nogometnom savezu Italije koji je Sušić suspendirao na godinu dana. Sušić na vidiku nije imao dobar transfer u neki od jačih klubova u tada najačim ligama njemačkoj, talijanskoj i engleskoj te je ga je Ćiro počeo nagovarati da dođe na godinu dana u DInamo. Sušiću se jako svidjela ta ideja da još jednu godinu igra u jugo prvenstvu u klubu koji se natječe u ligi prvaka a dolazi iz grada koji je blizu Sarajevu. Cijeli Zagreb kao i dinamovi navijači širom hr su isčekivali formalnost da Sušić potpiše za Dinamo. No, tada su se umiješali otuđeni centri moći u političkom vrhu BIH i upravljačkim strukturama FSJ-a. Sušić je bio sportska ikona BIH koja je u ono vrijeme  bila stup  " bratstva i jedinstva" i vlastodršci u toj republici u savezu s onima u FSJ-u nisu nikako mogli dopustiti da Sušić zaigra za one zloglasne šahovničare iz Zagreba za koji su igrali te bili treneri i oni koji su nastupali i za zloglasnu NDH te pozdravljali Pavelića uzdignutom desnom rukom. Pogotovo ih je protiv Sušićeva transfera u DInamo potpaljivala činjenica da Sušić već prije odbio igrati za Zvezdu i Partizan. Uskoro su Sušiću krenule i ozbiljne prijetnje. Zaprijećeno mu je da u slučaju potpisivanaj za Dinamo neće više biti jugoslavenski reprezentativac a njegova obitelj u Sarajevu bi isto tako mogla imati ozbiljnih problema. Načet obiteljskom tragedijom zbog ubojstva njegovog brata i nogometaša C. Zvezde te ujedno velikog prijatelja Ljube Zemunca Seada Sušića kojeg je likvidirao jedan od klanova iz beogradske sive zone povezan s ondašnjim službama sigurnosti Sušić je počeo duboko razmišljati. Znao je da je teško boriti se protiv sile koju čovjek ne čuje i ne vidi a koja te može mirno pričekati iza busije i iza svake krivine te pokazati ti da je još i moćnija od one sile koja ima vidljive obrise.

DInamo je imao tada jako dobru momčad ali ne opet toliko dobro da bi se moglo realno očekivati da će DInamo ući u polufinale ili finale kupa prvaka.  U vrijeme kad nije satelitske televizije kao ni interneta, teško je bilo biko kojem igraču ma kako dobar on bio prodati se u neki od jačih kluba iz najačih nogometnih liga ako nije bio standardan reprezentativac svoje države.

Sušić se iznenada povukao i na kraju potpisao ugovor za prosječni PSG za nekakav sitniš. Dinamova jedina pojačanja u toj sezoni su bili povratnici iz JNA Bogdan, Arnauotović i B. Cvetković, a Dinamo su napustili trkači i radilice na sredini terena Mustedanagić i Bručić koji su otišli u Austriju iz Beča odnosno u Rapid tada čak i ispod prosječne evropske klubove. Njihov odlazak je bio samo početak niza fatalnih Ćirinih grešaka.

 

Eto, kakav je igrač mogao igrati u DInamo i daj bože da dođe na ljeto jedan koji je jednako dobar kao i Pape