Utakmnica je do tamo negdje 15-tak minuta bila odlična, prava natjecateljska. U zadnjih 15-tak minuta se malo sve razvodnilo što se moglo i očekivati. Dinamo je vodio 3:0, Hajduk je bio nemoćan, a igrači su se već vidjeli na proslavi. Eduardo je zasluženo proglašen igračme utakmnice budući da je opet pokazao svoje vrhunske realizatorske sposobnosti. No, veliki doprinos dinamovoj pobjedi je dao Ante Tomić koji je večeras bio rastrčan, siguran u primopredaji lopte te se lako oslobađao protivničkih čuvara maštovito djeleći lopte suigračima. Onaj njegov zadnji pas Eduardu za prvi gol je bio savršen, kao i onaj njegov prodor prema golu kada je nanizao trojicu hajdukovih igrača. Baš ovo posljednje je izgleda od njegovog nedostatka postalo prednost. Tomiću je do sada nedostajalo malo više sigurnosti, odlučnosti u duelima te okomitog kretanja prema golu. Nadam se da će nakon ove utakmnice Ivanković povući pravi potez tj. izabrati igru s samo jednim obrambenim veznjakom a Tomića postaviti kao važnu sponu između dinamovih linija koju on ako je suditi po današnjoj utakmnici može odigrati kao jedan moderan veznjak koji igra u oba smjera. Danas se očekivala samba Sammira,ali je ona izostala zbog pritiska hajdukovih veznjaka koji su ga manje više stalno udvajali a u tome im je svakako pomoglo to što je Sammir ušao u utakmnicu opušteno. Kasnije je samo na mahove pokazivao svoj talent.
Ono što Sammiru nedostaje to je više čvrstine u duelu kao i više jednostavnosti u igri i ono najvažnije, okomita igra prema golu jer jedino takvom igro napadački veznjak može biti koristan za svoju momčad. Ona njegova vodoravna kretanja s loptom i driblanje igrača u tom kretanju nemaju veze s pravim velikim nogometom, a takav nogomet ipak Sammir može igrati. No, naravno ne u DInamu za 2 milijuna eura. Od ostalih igrača u obrani je veliki teret iznio Carlos koji nije izgubio niti jedan duel, sigurni Šifo te sve sigurniji Drpić. U vezi je kao i uvijek odličan bio Modrić. Jak u duelima, točan u primopredaji lopte te vrlo angažiran u obrambenim zadaćama. Lončarić je bio po običaju neisiguran. Tadić je onom svojom akcijom u 16-tercu nagovijestio da može postati pravi igrač za nas. Ostaje samo pitanje zašto se malo više ne trudi. Jertec je kao i po običaju bio impresioniran.
