Vratimo se malo na jedan bitan isječak iz jučerašnje utakmnice.
Mamić je kao i mnogi od nas svjestan toga DInamo vode treneri s nedovoljno međunarodnog iskustva te baš zbog te činjenice zaslijepljen promičbom u medijima pred neke važne međunarodne utakmnice traži savjete od Tomislava Ivića a to će vjerojatno raditi i Ivanković kao veliki Ivićev obožavatelj.
S druge pak strane Pudar se kao trener razvijao pod utjecajem T. Ivića budući da je baš Ivić bio taj koji je Pudara uključio u profesionalan nogomet. Jučerašnji postava Hajduka na terenu te strategija bila je ona tipično ivićevska.
Obrana postavljena na jedno 60-tak metara od gola kako bi se postavljale klopke za zaleđe, te obvezna igra u borani u polju sve desetorice hajdukovih igrača u polju, uključujući tu i malog Rukavinu koji je morao zatvarati dinamov lijevi bok krećući se od svog do protivničkog kaznenog prostora te sudjelovati u udvajanju Sammira. Onaj tko nešto zna o nogometu jučer je vidio da je ta Ivićeva taktika zastarjela.
Naime, nogomet je u ovih više od 30-tak godina otkako je Ivić počeo primjenjivati takove specijalitete evoluirao kad je riječ o brzini i eksplozivnosti igrača kao i kad je riječ o kretanju bez lopte u praznom prostoru. Isto tako došlo je i do promjene pravila kad je riječ o zaleđu te tako zaleđe više nije kad se protivnički igrač nađe u liniji jednom nogom se obrambenim igračem.
Onaj prvi gol DInama je prava potvrda toga. Jedan brz i eksplozivan napadač s osjećajem za prostor kao što je Eudardo u situaciji kad mu protivnička momčad namješta zaleđe će od desetak takvih situacija bar 5 puta uspjeti naći se u liniji s zadnjim čovjekom protivničke obrane kad primi loptu.
Od tih 5 puta zabiti će se bar jedan ako ne i dva gola. Isto tako, ono stagniranje Rukavine pokazuje koliko je ta Ivićevska taktika promašena. Zbog vjesumučnog giljanja po out crti od svog do protivničkog kaznenog prostora Rukavina nema dovoljno snage i koncentracije igru u napadu iako je on po svojim osobina pravi paker i strijelac.
Ono njegovo primanje lopte na prsa, varka dinamovih igrača, te dodavanje lopte kao na tanjuru Gabriću može načiniti samo izvanserijski igrač.
Dakle, kad bi to usporedili s Dinamom taktičke Ivićeve postavke nam nikako ne bi odgovarale u igri. Eduardo bi na kraju završio kao i Rukavina, a da ne govorim o tome kako bi tek loše prema tim Ivićevskim koncepcijama završio Modrić.
Jednom sam imao na tv-u prilike čuti ivića kako govori da bI Modrić trebao igrati obranaškog veznog igrača koji režira igru iz zadnjeg reda. To bi onda značilo da prema naprijed u prostoru od jedno 50-40 metar od protivničkog gola ne bi više imali Modrićevu brzinu, osjećaj za promjenu smjera kretanja te lucidnost u dodavanju zadnjeg pasa već bi se igra Dinama svodila kao i kod Hajduka i to nabijanje s boka u kazneni prostor prema Šokoti kojeg bi čuvala dvojica trojica protivničkih igrača.
[uredio _RAFAEL_41 - 20. svibnja 2007. u 13:48]