Kao potporu tezi o hrvatskom Partizanu, Rede će podsjetiti i na utakmicu otvorenja maksimirskoga stadiona, 1948. godine. – Dinamo je slavio 2:1 pogocima Wölfla i Cimermančića, a u momčadi Partizana igrala su čak šestorica Hrvata: Bobek, Čajkovski, Brozović, Firm, Strnad i Šoštarić – podsjeća Rede. A što je s tezom kako su purgeri pod prisilom, teška srca napuštali Zagreb po svršetku rata i upisivali se u Partizan? – Priča je na klimavim nogama. Većina, barem dvadesetorica u Partizan su išla dragovoljno, jer su služili vojni rok, a usput dobivali hranarinu i premije – uzvraća Rede, inače prvi Hrvat čija je karijera išla suprotnim smjerom. Iz Partizana je 1959. godine prešao u Dinamo. Zanimljiv je bio primjer Branka Zebeca, jedinoga Hrvata koji je igrao u oba najveća beogradska kluba, Partizanu i Zvezdi. Naprasitog purgera, kaže Rede, u Partizan nije natjerala politička direktiva, nego svađa u zagrebačkom Borcu, današnjem NK Zagrebu. – Nisu mu dali neku nagradu ili medalju, i Zebec se naljutio i otišao u Partizan. Za njim je odmah otišao i njegov prijatelj Bruno Belin – kaže Rede, koji ‘potragu’ za Hrvatima u Humskoj 1 proširuje i na druge sportove. Sjeća se kako su se nekada, u stanci između poluvremena, na Partizanovim utakmicama održavale atletske utrke, opet s Hrvatima u naslovnim ulogama.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/partizan-je-treci-najveci-hrvatski-klub-zbog-bobeka-zebeca-glasera-1071362 - www.vecernji.hr